Premijerka Jadranka Kosor odlučila je, izgleda, do posljednjeg daha braniti nerealno visok i neodrživ državni proračun. Naravno, ne do svog, nego do posljednjeg daha države. A taj trenutak, zahvaljujući i njenoj nespremnosti da obuzda nepodnošljivo visoku javnu potrošnju, ubrzano se primiče.
Ekonomski institut u svojoj najnovijoj analizi tako upozorava da se, suprotno očekivanjima, gospodarstvo ove godine neće ni minimalno oporaviti, nego će još pasti za skoro jedan posto, a broj nezaposlenih do Uskrsa premašit će tristo tisuća. To znači da se ni proračun, temeljen na prognozama o rastu BDP-a, ne može ostvariti. Ne ostvaruju se ni projektirani prihodi od harača. Što je logično, jer pojačana porezna presija - krizni porez plus podebljani PDV - ruše i proizvodnju i potrošnju.
Zbog svoje nespremnosti da rashodovnu stranu proračuna prilagodi ekonomskim mogućnostima zemlje, premijerka je sve osamljenija. U svojoj tvrdoglavosti ostala je gluha na upozorenja ekonomista. Premda se to ne stavlja na velika zvona, njen stav destabilizira i vladajuću koaliciju.
Nedavno je šef HSLS-a Darinko Kosor u neobično oštro intoniranom intervjuu zatražio da Vlada sreže proračun za 20 milijardi ili su prijevremeni izbori jedini izlaz. Ponovio je među ekonomistima široko usvojeno mišljenje da zemlja ne može izdržati proračun od 120 milijardi te je nužno smanjiti i masu korisnika i “ukidati povlastice”.
Na nepopustljivosti Jadranke Kosor u vezi s državnim proračunom propao je i mogući dogovor HDZ-a sa SDP-om. Zoran Milanović ponudio je razgovor i suradnju na savladavanju ekonomske krize, kao glavni problem akcentirajući neodrživost proračuna. Premijerka takvu intonaciju nije prihvatila. Milanovićev dojam da u njoj ne nalazi sugovornika i naknadno je potvrdila: odgovarajući na pitanja u Saboru i odgovarajući na pitanja novinara, otklonila je svaku kritiku na visoku državnu potrošnju te se opetovano zaklinjala da nema političkog konsenzusa na rezanju plaća.
Ne samo da se premijerka Kosor pokazuje potpuno nespremnom olabaviti omču pretjerano napumpanog proračuna, nego opravdane zahtjeve da smanji državnu potrošnju izvrće poput rukavice i vraća opoziciji u vidu optužnice. Od opozicijskih stranaka stalno traži da se izjasne što bi trebalo rezati i neprestano im imputira da su za smanjivanje porodiljnih naknada, ionako niskih plaća učitelja i doktora ili mizernih mirovina. O onome što opozicija zaista traži: smanjenju i reformi državne uprave, rezanju neproduktivnih investicija i drugim racionalizacijama - ni riječi. U njenoj interpretaciji hipertrofirani proračun nije propast države nego spas socijalno potrebitih skupina. Ona sama nije čuvarica Sanaderovih potemkinovski projektiranih, propalih megalomanija, nego zaštitnica hrvatske sirotinje.
Umjesto prebacivanja loptice opoziciji, s jasnim ciljem da je svojom populističkom retorikom dezavuira, a sebi digne spomenik, Jadranka Kosor mora preuzeti odgovornost i konačno donijeti nužne i sigurno teške odluke kojima će se državni proračun prilagoditi ekonomskoj snazi zemlje. Tome premijeri, između ostaloga, i služe: moraju biti spremni i na nepopularne poteze. To je mjera njihove ozbiljnosti i odgovornosti.
