Dali u Zagrebu: Genij nam se došao nasmijati
ZAGREB - Vijest o izložbi Salvadora Dalija u Zagrebu euforično se vrti u vodećim informativnim emisijama i najavljuje na novinskim duplericama pokazujući i inače simptomatičan nekritički pristup likovnoj sceni u Hrvatskoj.
Šest grafika izloženih u galeriji datira u 1999., deset godina nakon umjetnikove smrti, a nekoliko ih datira i u 1992. godinu. Grafike su se, dakle, tiskale naknadno, prema otisku. To jest legalan postupak, ali iz njega proizlazi velik broj otisaka koje nije, dakako, mogao potpisati autor.
U istoj ih je ediciji tiskano i po nekoliko stotina (primjerice 237/500), kako se može pročitati na izloženoj grafici “Alice u zemlji čudesa”. Sve ostale datiraju u 80-e, posljednje godine umjetnikova rada, što, naravno, nije vrijeme njegova najsnažnijeg opusa. Iz 70-ih je godina jedino manji ciklus La Fontainove basne.
Dali je, poznato je, snažno varirao u kvaliteti, a neki radovi iz “Mona Lise”, poput “Univerzalnog atleta” ili “Anđela”, ne bi se našli ni na kakvoj probranijoj kritičkoj retrospektivi. A hiperprodukcija posthumnih grafika nadovezala se na iznimno plodan opus Dalija koji je doživio 85 godina.
Prema podacima iz artpricea, što je vodeći svjetski web site za prodaju umjetnina i služi kao banka podataka za sve svjetske prodaje, Dalijeva grafika koja je 1997. vrijedila 100 eura u 2007. je vrijedila 102 eura. Svjetsko tržište je preplavljeno njegovim litografijama, što je ujedno najčešća tehnika na zagrebačkoj izložbi.
Zapravo, niti jedan rad na ovoj izložbi nije ni po čemu ključan za opus slavnog nadrealista. Ne bi bio po motivima i kvaliteti izvedbe niti da su u pitanju slike. Tko je Dali, moglo se vidjeti na nekoliko svjetskih izložbi posvećenih ovom umjetniku prošle godine, među njima je i izložba o nadrealizmu iz privatne zbirke pokazana u Victoria and Albert Museumu u Londonu.
Izložba u Zagrebu ne postavlja neku tezu o Dalijevu opusu niti pokazani radovi imaju bilo kakvu zajedničku nit vodilju. Nakon što smo pogledali sjajnog Marca Chagalla s nizom remek-djela u Klovićevim dvorima u autorskom postavu kustosice Marine Viculin u suradnji s francuskim stručnjacima iz Chagallova muzeja, i nakon što smo vidjeli kakav su odnos putem umjetnosti imali Dora Maar i Pablo Picasso, trebali bismo imati barem malo kritičkiji stav prema imenima brandovima, a ne se dodvoravati nekritičkoj izložbi s nekoliko grafika.
Ovdje su predgovore pisali Tonko Maroević i Talijan Gigorio Segato, inače autor monografije Dimitrija Popovića.
Loše dizajniran katalog neće pomoći dojmu, kao ni citat na početku iz Dalijeva dnevnika kada je imao 15 godina: “Možda ću biti prezren i neshvaćen, ali ću biti genij jer sam siguran u to”. Dali je bio veliki umjetnik, no nikako nije neshvaćen. Ima niz obožavatelja diljem svijeta, umjetnost mu je velikim dijelom pitka i razumljiva na prvu loptu i uz to je bio iznimno sklon samopromociji.
Kome i po kojoj cijeni se prodaje Dalijeva grafika, trebala bi biti privatna stvar ovog galerista. No, problem postaje ako lako dostupne grafike, slabe dionice iz opusa umjetnika čije je ime brand, postaju nacionalnom temom.
Patricia Kiš
Šest grafika izloženih u galeriji datira u 1999., deset godina nakon umjetnikove smrti, a nekoliko ih datira i u 1992. godinu. Grafike su se, dakle, tiskale naknadno, prema otisku. To jest legalan postupak, ali iz njega proizlazi velik broj otisaka koje nije, dakako, mogao potpisati autor.
U istoj ih je ediciji tiskano i po nekoliko stotina (primjerice 237/500), kako se može pročitati na izloženoj grafici “Alice u zemlji čudesa”. Sve ostale datiraju u 80-e, posljednje godine umjetnikova rada, što, naravno, nije vrijeme njegova najsnažnijeg opusa. Iz 70-ih je godina jedino manji ciklus La Fontainove basne.
Dali je, poznato je, snažno varirao u kvaliteti, a neki radovi iz “Mona Lise”, poput “Univerzalnog atleta” ili “Anđela”, ne bi se našli ni na kakvoj probranijoj kritičkoj retrospektivi. A hiperprodukcija posthumnih grafika nadovezala se na iznimno plodan opus Dalija koji je doživio 85 godina.
Prema podacima iz artpricea, što je vodeći svjetski web site za prodaju umjetnina i služi kao banka podataka za sve svjetske prodaje, Dalijeva grafika koja je 1997. vrijedila 100 eura u 2007. je vrijedila 102 eura. Svjetsko tržište je preplavljeno njegovim litografijama, što je ujedno najčešća tehnika na zagrebačkoj izložbi.
Zapravo, niti jedan rad na ovoj izložbi nije ni po čemu ključan za opus slavnog nadrealista. Ne bi bio po motivima i kvaliteti izvedbe niti da su u pitanju slike. Tko je Dali, moglo se vidjeti na nekoliko svjetskih izložbi posvećenih ovom umjetniku prošle godine, među njima je i izložba o nadrealizmu iz privatne zbirke pokazana u Victoria and Albert Museumu u Londonu.
Izložba u Zagrebu ne postavlja neku tezu o Dalijevu opusu niti pokazani radovi imaju bilo kakvu zajedničku nit vodilju. Nakon što smo pogledali sjajnog Marca Chagalla s nizom remek-djela u Klovićevim dvorima u autorskom postavu kustosice Marine Viculin u suradnji s francuskim stručnjacima iz Chagallova muzeja, i nakon što smo vidjeli kakav su odnos putem umjetnosti imali Dora Maar i Pablo Picasso, trebali bismo imati barem malo kritičkiji stav prema imenima brandovima, a ne se dodvoravati nekritičkoj izložbi s nekoliko grafika.
Ovdje su predgovore pisali Tonko Maroević i Talijan Gigorio Segato, inače autor monografije Dimitrija Popovića.
Loše dizajniran katalog neće pomoći dojmu, kao ni citat na početku iz Dalijeva dnevnika kada je imao 15 godina: “Možda ću biti prezren i neshvaćen, ali ću biti genij jer sam siguran u to”. Dali je bio veliki umjetnik, no nikako nije neshvaćen. Ima niz obožavatelja diljem svijeta, umjetnost mu je velikim dijelom pitka i razumljiva na prvu loptu i uz to je bio iznimno sklon samopromociji.
Kome i po kojoj cijeni se prodaje Dalijeva grafika, trebala bi biti privatna stvar ovog galerista. No, problem postaje ako lako dostupne grafike, slabe dionice iz opusa umjetnika čije je ime brand, postaju nacionalnom temom.
Patricia Kiš
Broj preporuka: 0
ZA FRANKFURTER ALLGEMEINE
Novi srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić: Vukovar je bio srpski grad i Hrvati se nemaju zašto vraćati u njega
JOŠ JEDAN SKANDAL U ORUŽANIM SNAGAMA
Dobili rješenje za invalidninu pa ostali u vojsci još 12 godina uz astronomske dodatke na plaću!
NAKON ŠTO JE UBIO POLITIČARA NAZVAO PRIJATELJA
