ZAGREB - Ja bih najradije srušio MSU. Bojim se te zgrade, bojim se ljudi koji u njoj rade i toga što rade. Tih 18 kustosa i kustosica koji su tamo zaposleni čine sve da isisaju supstancu iz umjetničkih djela - izjavio je jučer Damir Sokić, likovni umjetnik i bivši predsjednik Upravnog vijeća MSU, na tribini koju je organizirala Academia Moderna. Tribinom se željelo ukazati nezadovoljstvo struke novim muzejom, a sudjelovali su i Nikola Polak, Vjeran Zuppa, Mladen Lučić, Janka Vukmir te Zvonko Maković.

Brojne primjedbe

Premda je Sokić naglasio kako o samom činu rušenja ipak misli metaforički, teško je i nabrojati sve iznesene primjedbe - problemi i grubi previdi u samom postavu, problematično arhitektonsko rješenje, nebriga za fundus, prikrivanja malverzacija, upozorenja koja nikad nisu stigla pred skupštinu, narušeni međuljudski odnosi, postavljanje ljudi bez biografija i po direktivi, istjerivanje stručnjaka, buduće funkcioniranje MSU, kao i brojne ozbiljne kritike na račun ravnateljice Snježane Pintarić, Grada i Ministarstva.

- Bio sam kustos u Muzeju suvremene umjetnosti od 1983. do 2005. godine. Doista, svi smo sanjali tu zgradu. Da smo je nekim čudom dobili ranije, barem bi pri njoj ostao veći dio kustoskog tima koji je svojedobno iznjedrio suvremenu likovnu produkciju. Nažalost, najveći broj tih ljudi maknut je u stranu, a mi smo zahvaljujući aktualnoj politici rukovođenja dobili muzej koji je apsolutno nečitljiv, neupotrebljiv, needukativan, ustanovu koja se bezobrazno obračunava s kulturnim naslijeđem ove sredine - naglasio je Lučić.

Tema je bila i nedavna Srnecova izložba. Sokić je najprije doveo u pitanje kredibilitet organizatora izložbe Marinka Sudca koji je, prema njegovu mišljenju, iskoristio javni prostor i javno dobro za privatni interes.

Procjena fundusa

- Srnec mi je jako drag umjetnik, ali tamo su izloženi i falsifikati, predimenzionirana djela nastala prema njegovim skicama - istaknuo je Sokić.

Zasebna tema bila je i aktualna podjela vlasničkih prava između Grada i države, koja nije još došla pred skupštinu jer je Odbor za kulturu tražio detaljnu specifikaciju dosadašnjih i budućih troškova, a zatražena je i procjena fundusa.

Fundus, koji broji više od četiri tisuće djela, procijenjen je na 47 milijuna kuna, pa tako ispada da je prosječna vrijednost umjetničkog djela oko devet tisuća kuna. Na to je replicirao Zuppa ironično ustvrdivši: “Ako je tolika vrijednost djela, zar je doista trebalo graditi zgradu od 500 milijuna kuna.”

- Troškovi gradnje Muzeja s predviđenih 270 milijuna kuna narasli su na 470 milijuna kuna, pa ispada da je kvadrat koštao 4660 eura. Za tu preskupu gradnju korišten je lexan, jeftin materijal čiji je rok trajanja maksimalno četrnaest godina. Korištene su i supstance koje su zabranjene u javnim institucijama u EU. Odakle će se podmiriti obnova kad sve počne propadati? - zapitao se Maković.

Naglasio je da za sve probleme ne smatra odgovornima samo “ljude bez identiteta”, ravnateljicu i kustose, nego vlasnika Muzeja, Grad i Ured za kulturu i Ured za graditeljstvo, tj. Milana Bandića, Duška Ljuštinu i Davora Jelavića.