Zvijezda hrvatskoga glumišta, Sarajka Daria Lorenci, vraća se na posao nakon porodiljnog dopusta, a nakon majčinskih obaveza i prvih osam mjeseci uz svoja dva sina Maka i Frana, jedna od najtraženijih i najnagrađivanijih glumica ovih je dana imala premijeru filma “Neka ostane među nama“.
Upravo tijekom snimanja tog filma, u kojem Daria glumi trudnu i prevarenu ženu Mikija Manojlovića, glumica je saznala da je trudna i da nosi blizance. Otkrila je koliko ju je majčinstvo promijenilo te priznala da strahuje od povratka u matično kazalište Trešnja jer se osjeća kao početnica koja prvi put staje na daske koje život znače.
Odmor na poslu
Ipak, sretna je, kaže, jer će se nakon lijepog, ali i napornog razdoblja provedenog uz svoje mališane napokon odmoriti na poslu uz talentirane i kreativne kolege.
To što je glumila trudnicu u filmu Rajka Grlića “Neka ostane među nama“ pomoglo joj je da se više opusti u svojoj prvoj stvarnoj trudnoći, a kolege sa seta imali su razumijevanje za njezino stanje upravo zbog uloge koju je glumila.
- I u filmu ‘Oprosti za kung fu’ glumim trudnicu pa sam bila opterećena da se ne ‘izdemantiram’ u nečemu. Ali sam onda na pola snimanja ostala trudna i to je bilo novo opterećenje tipa ‘sad se osjećam ovako, a kad sam snimala, bilo je drugačije’. Na dan kad smo snimali pucanje vodenjaka, išla sam na pregled i saznala da nosim blizance. Uglavnom, cijeli mi je film bio u znaku filmske i prave trudnoće, ali nikad nisam lakše snimala.
Nova životna faza
Inače bi se jako opteretila ulogama koje igram, a ova ima zahtjevna stanja, muž me vara, otkrivam to u trudnoći, ali sam glumu mogla odvojiti od stvarnog života i to mi je bilo novo iskustvo kojeg sam se prije bojala jer sam mislila da kad dođe ta zrelost, više neću moći glumiti.
Život mi je donio novu fazu pa sam bila tako dobro raspoložena i bilo mi je lijepo živjeti s mužem. Snimala bih neku tešku scenu, a kad bih išla doma, odveo bi me u Torte i to i jeli bi kolače, išli na palačinke, ležala bih doma i gledala televiziju i živjela normalan život i išla na snimanje kao na posao. Čini mi se da sam svejedno dobro odradila ulogu, a meni je to veliko otkriće po pitanju glume. Ovaj film je bio prekretnica - kaže Daria.
Premda joj se ponekad čini da je majčinstvo nije previše promijenilo, ono što joj je nekada bila svakodnevica, poput posla, glumici je sada iznimka.
Organizirana žena
- Konstanta su mi djeca i tu vidim koliko sam se promijenila. Imam puno veći odmak i konkretnija sam i lakše mi je raditi nego prije kad sam u to bila uronjena. Primjerice, treba početi proba, a meni je kao da moram na kopanje, ali kad krene, onda ne bih htjela ići doma jer želim biti tamo. ???Sada one sekunde kad proba počinje, ja mogu krenuti, a kad je gotovo, idem doma. Sve je organiziranije i čistije.
Ne spavamo posljednjih devet mjeseci, ali nema umora koji sam prije imala od opterećenja sobom i stresova. Gomila besmislenog sadržaja otpadne i to je super. Ne znam hoće li se to vraćati kako djeca budu rasla ili je to stalno stanje. S druge strane, biti majka je jako teško fizički, rudarski posao, ali se nisam nikad bolje i odmornije osjećala. Paradoks. Muž i ja znamo biti u autu, a djeca zaspu u vožnji. Ali, mi i dalje sjedimo barem pet minuta ispred kuće jer nemamo snage krenuti s istovarivanjem. Osjećamo se kao na specijalnoj obuci, pa mi muž kaže: ‘Alfa, kreni!’ i kreću scene kao u akcijskom filmu - kroz smijeh Daria.
Glumici uskoro počinju probe u Trešnji, u čiji je ansambl došla prvo kao zamjena Dariji Knez, koja je ostala trudna.
- Taman kad sam produžila ugovor, i ja sam ostala trudna i otišla na porodiljni i zapravo još nisam ništa radila. Ovo će mi biti prva predstava. Slovenska redateljica Mateja Koležnik počinje raditi predstavu za koju još nismo sigurni kako će se zvati, a probe počinju za nekoliko dana i to će mi biti prva predstava nakon trudnoće i općenito. U svakom slučaju, odlazak na posao bit će mi odmor.
Zasad samo u Trešnji
Kad to kažem ljudima koji puno rade i koji su umorni od glume, kao i ja nekad, ostanu u čudu. Zasad ni ne mogu ništa drugo raditi osim u Trešnji gdje sam na plaći i to mi je obaveza i želja. Gledala sam neki dan predstavu ‘VIS Životinje’ i oduševila sam se, rasplakala koliko me dirnulo što su toliko fantastičan, čaroban i talentirani ansambl i pomislila sam koliko sam sretna što ću biti dio toga - kaže glumica.
Film je najveća ljubav
Film je Dariji oduvijek bio najdraže područje glumačkog posla, no u dogledno vrijeme ipak, kaže, neće moći snimati jer za veću ulogu, koja zahtijeva 20 do 30 dana snimanja, djeca su joj još premala, pa će na novu filmsku pustolovinu morati malo pričekati.
- Film je moja najveća ljubav i jako volim snimati. Volim raditi i u kazalištu, ali problem je što je teško živjeti od kazališta. U redu je ako si na plaći, ali kad radiš kao slobodnjak, vrlo je nezgodno jer kod nas se vrlo malo igra, u najboljem slučaju predstava ide 20-ak puta, uz iznimke poput Exita. U suprotnom, trebaš raditi četiri do pet predstava godišnje, što je vrlo naporno - zaključila je glumica.
Skidanje na filmu je zahtjevan posao iako se naoko čini vrlo jednostavnim
- Zahtjevna uloga je ona u kojoj ima puno složenih psihičkih stanja zbog kojih moram ulaziti u neke svoje mrakove ili bolna stanja kad je lik u teškoj životnoj situaciji. Puno sam takvih uloga igrala i to nije lako i ne možeš to na gumb isključiti. Odeš doma i to se vrti u tebi i iscrpi te na kraju. Ako se dva, tri sata moram derati jer se ponavlja scena i nešto se traži, nije isto kao sjediti i smijati se. I skidanje je zahtjevno, koliko god se čini jednostavno. To je jedna vrsta pomaka od sebe i angažmana. Posebni su uvjeti snimanja, tu je ekipa kojoj vjeruješ, nešto što ima smisla i isto je kao druga scena, ali je zahtjevno i ostavlja traga na tebi. Dođeš doma i nije kao da si bio u šetnji - objasnila je Daria.
Rado odem posjetiti bivše studente na njihova predavanja
Prvi pravi posao Dariji je bio na Akademiji na kojoj je neko vrijeme predavala, no odustala je od toga iako je bila primljena u stalni radni odnos.
- Predavanje me i dalje jako zanima i nedavno sam išla posjetiti svoje bivše studente i profesora kojem sam bila asistent. Rado dođem kao gost na nekoliko predavanja i nije isključeno da ću nekad doći i na čitav semestar, ali jako mi je teško bilo se obavezati i biti tamo stalno zaposlena jer mi fali gluma. Bila sam premlada, istodobno sam radila i bila na klasi, a to mi je uzimalo cijeli dan. No, jednom ću se vratiti...
