Bilo je to prije 15 godina u Samoboru. Hrvatska Vlada izazvala je sportske novinare na malonogometni meč. Na tribinama dvorane “Bogumil Toni” sjedio je cijeli državni vrh. I državni poglavar Franjo Tuđman, i premijer Nikica Valentić i ministrica Ljilja Vokić. A momčad Vlade na parketu predvodio je ministar obrane Gojko Šušak...
Nakon što su dobili “po glavi” (3-0 za novinare), poražena Vlada je pripremila večeru u Zlatnom lampašu, poglavar je izbliza želio vidjeti te “male štakore” koji preimenovanje Dinama u Croatiju opisuju kao “rušenje stoljetnog hrasta”.
- Dakle, vi ste ti koji truju hrvatsku mladež! Zapamtite, Dinamo je u Pančevu, Tirani, Bukureštu - podučavao je poglavar, a ministri su kimali glavama.
Nešto iza ponoći dobro raspoloženi poglavar je otplesao jedan “potpuri” s Ljiljom Vokić i otišao. Ministri su ostali duboko u noć. Pola sata kasnije orkestar je u Zlatnom lampašu već svirao Dinamovu himnu, a oni isti ministri, koji su pljeskali poglavaru na edukaciji da je Dinamo u Pančevu, Tirani i Bukureštu, pjevali su iz sveg’ glasa svetom imenu: “...i u nebo s njim, i u pakao.” Toliko o ministarskoj dosljednosti.
Mesić zaobilazi Maksimir
Za koga danas navija politička elita? Nekad su se u maksimirskoj svečanoj loži nosile Croatijine kape i šalovi, a danas tamo nema niti jednog relevantnog političara, jer čak i počasni predsjednik modrih Milan Bandić rijetko dolazi na utakmice. Ispiše ček i pošalje ga Dinamovom računovodstvu. Tamo još jedino zalazi “obraćenik” Zdravko Tomac, umirovljeni direktor Siemensa Mirko Barišić, dok predsjednik RH Stjepan Mesić, iako deklarirani dinamovac, u širokom luku zaobilazi Maksimir. Nekad je to činio zbog otpora prema Ćiri Blaževiću, a nema ga ni danas, iako je Ćiro Blažević davno emigrirao u “vilajet”.
Za Hajduk danas otvoreno navijaju premijer Ivo Sanader, predsjednik Sabora Luka Bebić je Hajdukov dioničar, šef Gospodarske komore Nadan Vidošević bio je predsjednik Hajduka. Na Hajdukovoj strani su pravda (Ivan Šimonović), prosvjeta i kultura (Dragan Primorac), promet i veze (Božidar Kalmeta), zdravstvo (Darko Milinović), za kojega hajdukovci kažu - “nacija je napokon zdrava”, a dinamovci: “majka ga rodila zdravog, a on se razbolio”. I šef oporbe Zoran Milanović je fan bijelih, a jedan od onih koji žarko žele da Hajduk osvoji duplu krunu je i Milorad Pupovac:
- S obzirom na moje dalmatinsko porijeklo, navijam za Hajduk i nadam se njegovoj pobjedi. Naša Dalmacija treba veću potvrđenost u Hrvatskoj, a nogomet, odnosno Hajduk, mogu Dalmaciji puno pridonijeti u općoj afirmaciji...
Damir Kajin navija za klubove istarsko-riječke regije i - obožava nogomet.
- Na žalost, veliki broj posjetitelja nogometnih utakmica u Hrvatskoj dolaze na stadione da bi gledali događanje na tribinama ili da bi u tome čak i sudjelovali. A Hrvatska je s Blaževićem i Bobanom napravila planetarni rezultat, koji je nemoguće ponoviti.
A što se tiče klupske pripadnosti, svi moji su bili za Dinamo i ja sam od sedamdesetih godina simpatizer modrih.
U Jugoslaviji je za mene postojao samo jedan klub, Dinamo, i nadam se da će osvojiti i ovo prvenstvo. Hajduk je propustio priliku, sve je na strani Dinama - kaže popularni zastupnik, koji se najčešće javlja za riječ u Saboru.
Na Dinamovoj strani su vojska (Branko Vukelić), financije (Ivan Šuker), branitelji (Jadranka Kosor), pravaši (Anto Đapić), Ministarstvo vanjskih poslova (Gordan Jandroković) i policija (Vladimir Faber).
Jednom, u “ona vremena”, dok su BBB pjevali pjesmu rugalicu (“Ima jedan čovjek čudan...”), Ivan Jarnjak je naredio Faberu da “pošalje policiju da sredi te neobuzdane fakine”. Faber je odbio i istog časa bio je politički prekrižen.
Polančec ‘mora’ navijati za Hajduk
Gordan Jandroković, Bjalovarčanin, još uvijek igra nogomet s kolegama. Jednom su u Piranu, koje li simbolike, igrale parlamentarne momčadi Hrvatske i Slovenije. Pobijedila je Hrvatska (2-1), a oba gola je zabio današnji ministar vanjskih poslova.
- Mijenjao bih ta dva gola za jedan novi zbog Piranskog zaljeva - našalio se Jandroković, dodavši:
- Ponajprije bih želio da u Splitu ne bude divljanja. Uvjeren sam da će Dinamo osvojiti prvenstvo, a Hajduk kup!
Josip Friščić, šef HSS-a, član je i nogometne vlade. Iako je Dinamov navijač, smatra da je Hajduk u prednosti:
- Dinamova igra ne obećava, nemaju kontinuitet, prvak će biti - Hajduk!
Za koga će navijati Damir Polančec, drugi čovjek Vlade?
- Za koga bi mogao biti čovjek rođen u Đelekovcu, nego za Dinamo - rekao je Friščić. Ali se odmah korigirao: - Međutim, da se ne bi zamjerio velikom ‘šefu’, mora drukati za Hajduk...
To su samo fragmenti jedne utakmice koja zaokuplja Hrvatsku, koja se igra i u saborskim klupama i Vladinom uredu. A vi prosudite tko odozgo ima jači “vjetar u leđa”.
| Zastava protiv zagorskih kmetova Velika prašina se uskovitlala oko zastave Konfederacije na Hajdukovoj tribini. I dok je doista stupidno tražiti “prijevod” White Boys, južnjačka zastava ima sasvim drugo značanje. Ma koliko se trudili dečki iz Torcide, ona je simbol otpora, dignuta pesnica protiv sjevera. Ako nije pomodarstvo, nikako ne mogu shvatiti srdžbu prema “hladnom Zagrebu”. Protiv koga se diže šaka? Protiv glavnog grada Dalmacije Zagreba, gdje živi više od 200.000 građana južnjačkih korijena? Protiv Ive Sanadera, Arsena Dedića, Velimira Perasovića, državnih poduzeća koja financiraju i Hajduk, protiv Slavena Bilića ili Igora Štimca? Tenzije su, kažu, neizdržive, sjever je “favoriziran”... Zar je zastava Konfederacije uperena protiv nekoliko stotina zagorskih “kmetova” koji svakog jutra oko pet “cugom” iz Začretja i Zaboka odlaze u Zagreb na posao, kojima se fućka i za Dinamo i za Hajduk. Je li to protest protiv nekoliko ofucanih “golubova” s Jelačić placa, koji se zovu Zvonimir Milčec, ili Zvonko Špišić? “Biti hajdukovac u Dubravi ili Trnju, to ni Rambo ne bi preživio”, kažu. Ili se bore protiv nekoliko stotina BBB-a? U Zagrebu ima više konoba nego u cijeloj Dalmaciji, koncert Miše Kovača je rasprodan, zar je taj jedan Dinamov bod prednosti na tablici razlog da se razvijaju barjaci Konfederacije... Radim u Zagrebu. Čudno, ali istinito, i u mojoj gradskoj rubrici rijetko se čuje - kaj! |
Spor sa Slovenijom u Tuhelju Kamp hrvatskog nogometnog saveza u Tuhelju velika je želja Vlatka Markovića. Ima i lovu, ali ima i probleme! Vlasnici Tuhelja su Slovenci koji ne žele ulagati, ali žele upravljati i diktirati. I stvar stoji... Da bi se razriješile stvari oko kampa i stvar pokrenula s mrtve točke, neophodan je team, a ne da to bude jedna od dnevnih operativa “neumornog” Zorislava Srebrića. Kamp, čija je vrijednost procijenjena na 120,000.000 eura, nije obična investicija i stoga bi team PBZ, koji bi se uskoro tim poslom trebao početi ozbiljno baviti, bio dobar potez, rekao nam je član nogometne vlade Josip Friščić. |
Dva arhitekta ubiše stadion Perivoj Maksimir, gdje se danas nalazi i maksimirski stadion, poklonio je Gradu Zagrebu nadbiskup Antun Bauer, a nešto kasnije je Kaptol to i ozakonio, prodavši to zemljište za simboličnih 64.000 kruna. I 5. svibnja 1912. godine odigrana je prva utakmica. Dinamo je maksimirski stadion dobio na korištenje, za to postoje i ugovori, ali su zagrebački gradonačelnici zapustili taj dio Zagreba. Danas ga se žele riješiti i stadion, koji su do neba zakomplicirala dvojica arhitekata, da ga se više ni čarobnim štapićem ne može spojiti u skladnu cjelinu, žele preseliti na Kajzericu. Kažu da je 260,000.000 eura previše za gradski budžet, jer bi toliko koštalo dovršenje. A tko kaže da bi to baš toliko trebalo koštati, postoje stručnjaci koji su izračunali da bi to moglo biti i osjetno jeftinije. I da bi se stadion sam mogao otplaćivati... |
Tomislav Židak
