ZAGREB - Necenzurirani zapisnik 18. sjednice Vrhovnog vijeća obrane SRJ, čije je dijelove objavila sarajevska televizija Hayat, jasno pokazuje na koje je načine jugoslavenski politički i vojni vrh sudjelovao u ratovima na prostoru BiH i Hrvatske. Izjave sudionika te sjednice, koja je u Beogradu održana 7. veljače 1994., ne pružaju, međutim, dokaze o planiranju genocida.

Zapisnici su u središtu interesa javnosti otkako je New York Times postavio pitanje zašto je Međunarodni sud pravde (ICJ) presudu za tužbu BiH protiv Srbije za genocid donio bez uvida u necenzurirane dokumente. Bivši Miloševićev tužitelj Geoffrey Nice je u pismu Jutarnjem listu ustvrdio da je glavna haaška tužiteljica Carla Del Ponte zbog istih dokumenata napravila nagodbu koja je Beogradu poslužila da prikrije dokaze o umiješanosti Jugoslavije u ratove u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od ICJ-a, ali i od vlastite javnosti.

Na sastanku 1994. raspravljalo se o mobilizaciji za potrebe Republike Srpske i tzv. Republike Srpske Krajine te o angažiranju Vojske Jugoslavije u bivšoj BiH

"Predložio bih dvije teme za tekuća pitanja: jednu smo maloprije načeli - informacija o dosadašnjem tijeku mobilizacije za potrebe Republike Srpske i Republike Srpske Krajine, a druga tema je angažiranje Vojske Jugoslavije u bivšoj Bosni i Hercegovini", citat je tadašnjeg predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića koji je u arhivi Haaškog suda zacrnjen.

Jutarnji list je do necenzuriranog zapisnika, koji nosi oznaku "vojna tajna" i "strogo povjerljivo", došao putem fotoagencije Mape.

Za Hrvatsku su najzanimljiviji dijelovi oni u kojima se raspravlja o imenovanju Dušana Rakića, ministra obrane tzv. Republike Srpske Krajine, za kontraadmirala Vojske Jugoslavije.

Momir Bulatović na sjednici pita je li što sporno u tome što Rakić istodobno ima funkcije i u tzv. RSK i u VJ, na što mu načelnik Generalštaba Momčilo Perišić odvraća da je o tome razgovarao s vođama tzv. Krajine, koji su mu rekli da na Rakića u novoj vladi ne računaju. Milošević u tom trenutku upozorava na moguće probleme s međunarodnom zajednicom.

"Nama Tuđman u Ženevi pred supredsjednicima protestira kako smo tamo umiješani u rat, stavljamo aktivne generale itd. Mi sve to trebamo 'progutati', da bismo im osigurali aktivnog starješinu generalskog nivoa, da bi oni poslije tri mjeseca rekli: 'Šalili smo se, on nam ne odgovara', a prije toga su pitani deset puta; oni ga birali, oni ga tražili, a sada kažu da ne računaju na njega!", rekao je Milošević.

U nastavku rasprave govori se o tome tko bi mogao biti novi mandatar vlade tzv. Krajine i Bulatović prepričava svoj razgovor s vođom srpskih radikala Vojislavom Šešeljem, kojem je rekao: "Dok se oni svađaju između sebe, može Tuđman ušetati u Knin". Sudionici zaključuju da Rakića neće vratiti na dužnost u Vojsci Jugoslavije.

Poslije tijekom sjednice Perišić otkriva, u dijelu koji je također zacrnjen, da je Milanu Martiću poslao iz Beograda pet vojnih sudaca. Raspravlja se i o tome da oficiri Republike Srpske i tzv. Republike Srpske Krajine uživaju sva prava kao da su u sastavu Vojske Jugoslavije.

Sastanak je zaključen raspravom u povodu ispaljivanja granate na sarajevsku tržnicu Markale, koja je ubila 68, a ranila 144 ljudi. Perišić iznosi tezu da su to učinili "mudžahedini" ili čak - Hrvati! Perišić proziva "mudžahedine" kao krivce jer "oni su protiv svih pregovora i dogovora", a Hrvate "da bi odvukli pažnju od prijetnji sankcijama".

Ivan Šimonović: Tražit ćemo transkripte iz Beograda Hrvatska će tražiti transkripte sjednica Vrhovnog vijeća obrane SRJ i izravno od Beograda i putem Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnog suda pravde, rekao je danas za Jutarnji list zastupnik Hrvatske u tužbi za genocid pred Međunarodnim sudom pravde Ivan Šimonović. - I bez ovih transkripata, temeljem dokumentacije kojom već raspolaže, kada bi Hrvatska uspjela dokazati genocid, uspjela bi vjerojatno dokazati i da za njega postoji odgovornost Beograda. Ali svaki je dodatni dokaz koristan, kako za tužbu tako i za saznavanje pune istine - tvrdi Šimonović. Na pitanje smatra li da se Hrvatska, ako to bude moguće, treba sa Srbijom izvansudski nagoditi, Šimonovića odgovara da i dalje zastupa tezu da bi to bilo dobro rješenje, jer ono RH omogućava da izbjegne "rizike koje nosi vođenje sudskog postupka do presude." - U slučaju nagodbe treba voditi računa o  utvrđivanju odgovornosti za stradanja u Hrvatskoj, kažnjavanju odgovornih, utvrđivanju istine o nestalima te povratu kulturnog blaga, pri čemu novčana odšteta i njezina visina nisu presudni - zaključuje Šimonović.    (O. Obad)

Orlanda Obad i Tomislav Krasnec