Direktor Šibenika Marko Karađole tvrdi da nikad ne bi krenuo Dinamovim putem

ŠIBENIK - Kada si bogat, biti dominantan i na vrhu nije neka velika fora, ali biti siromašan kao “crkveni miš” i doći tik do vrha, to je već nešto veliko. Naravno, usporedba je to vezana za lidera Dinamo i momčad sa Šubićevca, koja im jedina ozbiljnije puše za vrat u aktualnom prvenstvu. Usprkos brojnim, skupim i za ostale prvoligaše nedostižnim pojačanjima, “plavi” iz Maksimira se ne uspijevaju značajnije bodovno odlijepiti.

Štoviše, razlika između njih i Šibenčana je svega dva boda, iako je samo jedan prvotimac Dinama skuplji nego cijela Karačićeva momčad. Što bi se tek dogodilo kada bi kojim slučajem proračun šibenske momčadi bio ravan onom kojeg na raspolaganju ima “car” Mamić - pokušao je dočarati njihov prvi operativac Marko Karađole:

- Uh, trebalo bi nam barem mjesec dana da se snađemo! To uopće nije za usporedbu, ali ako već inzistirate, zašto ne! Ovo nije dijeljenje lekcije nikome, ali kada bismo stvarno bili “puni kao brod”, nikada ne bismo krenuli stopama Dinama!

• Možete li to malo pojasniti?

- Jednostavno, kupuju dosta skupe, ali istrošene ili nedovoljno kvalitetne strane igrače. Očekivanje da se s njima nešto može napraviti u Europi, čista je iluzija! Evo, oni nisu prevaga ni u 1. HNL! A u svojim redovima imaju jednog Badelja, Lovrena, Kramarića, Tomečaka, iznimno nadarene momke, koji igraju za “siću”. Treba ih forsirati, dati im punu slobodu u igri, od njih napraviti prepoznatljiv klupski brend i kada dođe vrijeme debelo zaraditi njihovom prodajom. Mi, sto puta siromašniji, tako radimo i rezultati su tu, a kako onda ne bi mogao jedan Dinamo!

• Što biste vi u tom slučaju napravili?

- Kao prvo, uredili bismo stadion, napravili optimalni objekt za desetak tisuća sjedećih mjesta, koji bi udovoljavao svim Uefinim kriterijima. Glavni teren bi služio samo za utakmice, a sve ostalo bi se odvijalo na dva pomoćna, obložena umjetnom travom. Škola nogometa bi imala svoj posebni objekt, s mini gledalištem. Nama su uostalom i ovako glavni prioritet stvaranje i usavršavanje domaćih igrača, uz praćenje i dovođenje jeftinih, ali vrlo dobrih i talentiranih mladića iz BiH.

• Kao što ste doveli Zeca, Alispahića, Kulačića?

- Baš tako, uz naše Ademija, Husmanija, Spahiju, Zoričića, Jakoliša, ali u tom slučaju bismo posegnuli i za tri-četiri prava, konkretna pojačanja po svim linijama, ne žaleći novca.

• Iskreno, da ste bogatiji, biste li zadržali Zeca?

- Objeručke! Ne bismo žalili novca, momak je genijalan igrač i još bolji čovjek. Šteta što ga moramo prodati, ali to je neizbježno mislimo li preživjeti. To je naša stvarnost.