U komentarima iznenađujuće dodjele Nobelove nagrade za mir aktualnom američkom predsjedniku znalo se pitati i: "A tko drugi ako ne Obama?" Odgovor na to ja imam već godinama, ali, na moje veliko čuđenje, pa i žalost, odbor za dodjelu te najuglednije nagrade uporno zaobilazi jednog od najvećih glazbenika današnjice, izraelskog maestra Daniela Barenboima.
Čime je to slavni dirigent i pijanist pridonio miru u svijetu? Naravno, glazbom. Ali još više svojom ljudskošću i etičnošću koja iz te umjetnosti proizlazi. Glazbenički virtuozitet, dakako, sam po sebi ne podrazumijeva temeljne ljudske vrline i njihovo zastupanje izvan pozornica.
Ipak, Barenboim među vrhunskim glazbenicima nipošto nije osamljen u nastavljanju borbe za bolji svijet i drugim sredstvima osim glazbalom i dirigentskim štapićem, ali značaj i dometi njegova glazbeničko-mirotvornog angažmana nadilaze slične akcije njegovih suvremenika. Između ostalog i zato što djeluje na jednom od najopasnijih terena, pokušavajući iscjeljivati ili barem ublažavati jednu od najbolnijih, najosjetljivijih i za svjetski mir najkritičnijih kroničnih žarišta sukoba i rata. To je trajni židovsko-arapski konflikt oko zamršenog i krvavog čvora nastalog oko pitanja palestinske države u Izraelu.
Tamo gdje je sukob nikada ne može biti uspješnog mirotvorstva bez suradnje obiju strana. Tako je i za angažman maestra Barenboima, Židova rođenog u Argentini koji je od svoje mladosti bio predan ideji židovske države Izrael, bio presudan slučajni susret početkom 1990-ih s Edwardom Saidom, Palestincem koji je odrastao u rodnom Jeruzalemu i Kairu, a obrazovao se te izgradio znanstveničku karijeru i filozofski ugled u SAD-u.
Iz tog prvog razgovora koji je trajao satima izrasla je ideja o orkestru sastavljenom od mladih Židova i Palestinaca iz Izraela te Arapa iz susjednih bliskoistočnih zemalja. Tako je 1996. utemeljen West-Eastern-Divan Orchestra. Njihovi ljetni kampovi, koje je spremno ugostila Španjolska, kao i turneje koje su ih vodile širom svijeta, nisu bili samo glazbeni tečajevi, nego još više škole dijaloga, razumijevanja i suživota, a u prvom redu međusobnog upoznavanja.
Sjajan i potresan dokumentarac Nijemca Paula Smacznyja, koji je sedam godina kamerom pratio njihov rad, ne nosi slučajno naslov "Znanje je početak" (Knowledge is the Beginning).
"Kada se dvije strane upoznaju, to ne znači da se nužno moraju i zavoljeti, ali barem se mogu početi međusobno poštovati", voli reći Barenboim. Iz njegovih sam usta prije nekoliko ljeta u Salzburgu, gdje je nastupao sa svojim orkestrom, čuo i ovu pouku: "Ja nisam za toleranciju i ne volim tu riječ.
Naime, kada netko nekoga tolerira, to znači da i dalje misli da je od drugoga vredniji i bolji, ali eto pustit će ga da usprkos tome živi, a to nije izraz poštovanja".
S gledišta globalne politike i svjetskog mira, akcija Barenboima i u međuvremeno, nažalost, preminulog Saida, može se činiti neznatnom. Međutim, kada je 2005. godine taj čudesni orkestar napokon stigao i u Ramalu, mladi su glazbenici sa svojim dirigentom postigli više nego što je ijedan političar uspio bilo diplomacijom, bilo oružjem.
Nakon što su mnoge od njih uplakani roditelji ispratili kao da ih šalju u rat, mladi židovski glazbenici prvi su put kroz bodljikave žice i kontrole vlastitih sunarodnjaka pod oružjem kročili u palestinsku oblast. Tamo su se ponovo združili s mladim Palestincima, Egipćanima, Jordancima, Sirijcima i Libanoncima kako bi održali veličanstven koncert koji je svima značio mnogo više od glazbe.
Sumnjičavost s kojom njihove aktivnosti prate mnogi iz političkih i vojnih organa obje strane, dokaz je više da su na dobrom i pravom putu. Sigurno je jedno: kada bi svjetski moćnici, uključujući i Obamu, proporcionalno svojoj moći, novcu i oružju kojim raspolažu činili onoliko koliko s odredom od stotinjak glazbenika čini Barenboim, svijet bi bio drukčiji i bolji.
Večeras se u Zagrebu održava nekoliko sjajnih koncerata. Ali, preporučujem vam i odlazak u kino Tuškanac gdje se u 20 sati, nakon što je osvojio publiku bjelovarskog festivala DOKUart, prikazuje film "Znanje je početak". On će vas poučiti o krajnjoj i najvažnijoj svrsi lijepe glazbe i uvjeriti da je Barenboim odavno zaslužio Nobela.
Branimir Pofuk
