PET
Božić
Konačno jedan normalan i opušten Božić. Za stolom nas je bilo 18. Petoro djece, petoro unučadi, snaha, zet, jedan “beskućnik” i troje članova obitelji Tot-Brkić. Atmosfera božićna, ali i predizborna. Međusobna politička polarizacija unutar obitelji isprofilirala je dvije linije: turbo-katoličku i polu-liberalnu. Anarhisti su ovaj put bili usamljeni. Nagađali smo hoće li čak četiri kolumne u kojima su novinari (Jergo-vić-Jutarnji, Gall-Slobodna, Pavelić-Fjumanskaja) i Slavko Goldstein, kao takav, povećati ili smanjiti rezultat Pusićki. Kada je prije nekoliko godina Jelena Lovrić napisala kolumnu u kojoj je obrazlagala zašto će glasati za Sanadera, doživjela je pravi medijski linč. A ovo sad je kakti normalno.
SUB
Nepravedan DIP
Državno izborno povjerenstvo učinilo je veliku nepravdu prema najmanje troje kandidata - Vidoševiću, Bandiću i Škare-Ožbolt. Kandidatima s titulama dr., pr., mr., fr. i slično, naveli su to kao prilošku oznaku face. Pri tom su zaboravili da znanstvene titule imaju Vidošević, Bandić i Škare-Ožbolt. Bandić je diplomirani politolog, a Vidošević, koliko znam, diplomirani ekonomist, a Škare-Ožbolt pravnica.
NED
Knez milosti
“Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja.” Ovo je citat iz Biblije. Taj dio proroka Izaije svake se godine u crkvama čita na polnoćki. Međutim, Ivo Josipović ne posjećuje polnoćke. Biblije mu očito nije knjiga kojom bi se “ovozemaljski inspirao”. Poglavito ne sada kada je sam sebe proglasio novim Mjeriteljem hrvatskog svjetla, ali i tame. Zahvaljujući svima koji su glasali za njega, rekao je kako je pobijedilo svjetlo (to jest on), a ne tama. Dakle, svi koji nisu glasali za njega, sinovi su tame i mraka. Sljedbenici, dakle, biblijskim riječnikom rečeno Princa Tame, Đavla, Sotone, u hrvatskoj ovozemaljskoj inačici. Pozivajući one koji imaju pravo glasa da u drugom krugu izaberu između svjetla i tame, između zakona i bezakonja, između njega, hrvatskog kralja sunca i Bandića princa tame. Kada jedan agnostik i osvjedočeni komunist na ovaj način (zlo)upotrebljava kršćansku tradiciju i nauk kako bi sebe u realnoj politici promovirao u novo hrvatsko božanstvo svjetla, onda to nije samo teologizacija politike. To je prije svega refleks onog načina razmišljanja sadržanog u rečenici - Tito će vječno živjeti u nama ili pak one o Tuđmanovoj “vječnoj Hrvatskoj”. Josipović slovi kao promišljen čovjek, no ovom izjavom pokazao je kako nikada neće biti predsjednik svih građana, nego samo onih koji će glasati za njega. Stara je to komunistička logika koja nas je dijelila na podobne drugove i nepodobne kontrarevolucionare. Nažalost, iz rečenog je vidljivo da sve metamorfoze za koje sam vjerovao da su se zbile u Josipoviću nisu zahvatile dubljeg korijena. On je oživio i Tuđmanov vokabular koji je svoje političke protivnike nazivao vragovima - zelenim, žutim ili crvenim. Kod Josipovića oni su samo crni. Josipović je u prvom izbornom krugu dobio samo petnaestak posto glasova ukupnog biračkog tijela i nakon toga kaže kako je “pobjedila Pravda”. Koja? Sovjetska, tj. moskovska pravda ili hrvatska. Kada netko još prije nego preuzme vlast za sebe kaže “Pravda to sam ja”, onda me to podsjeća na slavnu rečenicu Luja XIV. “Država to sam ja” i zato strepim od ohole, hladne i promišljene Josipovićeve bahatosti.
PON
Mesićevo lakrdijanje
Mesić se očito teško miri sa svojim odlaskom s javne političke scene. Zato na brzinu pred kraj mandata pokušava bezrazložno i bez argumenata prijevremeno umiroviti načelnika Glavnog stožera HV-a Lucića. Lucićevo bi mjesto trebao preuzeti sadašnji šef vojnoobavještajne službe Grdić, inače Sašin bratić, tj. nećak Josipa Perkovića. Time bi Mesić zacementirao svoju hobotnicu budući bi na mjesto Grdića trebao doći njemu odani Preost. Novine već pišu da će savjetnik koji će ostati s njim biti Saša Perković, sin poznatijeg Josipa, kojega zbog zločina uime UDB-e potražuje njemačko pravosuđe. Perković mlađi pojavio se na Josipovićevoj postizbornoj fešti, vjerovatno da pokuša osigurati kontinuitet svog položaja. Mesić je na odlasku još jednom pokazao da nikad nije bio predsjednik svih građana. U svom cirkusantskom stilu govorio je o netransparentnosti financiranja kampanje od strane jednog kandidata, aludirajući na Bandića. Deset godina već Hrvatska čeka izvještaj o financiranju prve Mesićeve kampanje i nije ga dočekala. Prije pet godina izjavio sam kako postoji dokument makedonske obavještajne službe koji je predan tadašnjem šefu POA-e sa popisom imena navodne albanske narkomafije u kojem se tvrdi da su i oni financirali Mesićevu kampanju. Mesić je prijetio tužbom, no ništa od toga. Nastavljajući istim šarlatanskim stilom i pokušavajući biti duhovit, predložio je jedno predsjedničko sučeljavanje na engleskom i govorio je o potrebi znanja engleskog jezika, on koji ga ne zna zucnut. Da se takvo sučeljavanje održi, on bi mogao samo blejati u ekran.
UTO
Kako ukinuti narod
Politološki pismoznanci i farizeji, politički trafikanti i medijski manipulanti ljuti su na hrvatsko biračko tijelo. Kako se samo 44% građana udostojilo izići na izbore nakon svih pljuvanja i povraćanja kandidata. Nemaštoviti kandidati u najvećem broju nisu ponudili ni jednu suvislu političku ideju. Treba dakle kazniti narod. Oduzeti mu pravo izbora predsjednika i to prebaciti u Sabor. HDZ, bijesan zbog Hebrangova poraza, predlaže limit od 50.000 potpisa za kandidaturu. To je premalo. Trebalo bi tražiti najmanje 500.000. Konačno, čemu uopće demokratska procedura. U njihovim glavama još uvijek vlada “pendrek i čizma”. Nasilje nad građanima u sofisticiranijem obliku.
SRI
Kosoričin autoritatizam
Jadranka Kosor na krilima svoje popularnosti, kao i njeni prethodnici, pokazuje veliku manu - politički autoritarizam. Istu večer kada je završen prvi izborni krug ona je izjavila kako HDZ neće podržati nijednog kandidata. Tko je to odlučio? Predsjedništvo stranke? Kada? Barem je to dugovala javnosti. Konačno, falila je samo jedna rečenica. Neka svaki član HDZ-a glasa u skladu sa svojom savješću. Ovako je ispalo da ona poziva HDZ-ove birače na bojkot drugog kruga. Ili im pak nalaže da prilikom glasanja ne zaokruže niti jednog kandidata. To znači da nam vladajuća stranka zapravo šalje poruku rušenja temeljnih demokratskih standarda među kojima je prvi onaj o sudjelovanju na izborima. Kada su pojedini HDZ-ovci najavili kako će glasati za Bandića, Kosorica traži “discipliniranje nestašnih stranačkih savjesti”. Time daje vjetar u leđa posrnulom SDP-u, koji su HDZ proglašavali zločinačkom organizacijom i koji ih stalno proglašavaju kolektivnim kriminalcima tražeći prijevremene izbore. Očito je da kod Kosor vrijedi Tuđmanovo pravilo - bipolarizam. Hoćemo dvije velike političke stranke, a mi bumo se već međusobno dogovorili.
ČET
Abnormalna trakavica
Dok se u normalnim demokratskim državama dva glavna politička kandidata međusobno suoče dva do tri puta, mi obaramo svjetski rekord. Josipović i Bandić imati će u jednom danu čak dva suočavanja: na HTV-u i Tv Nova-i, a do kraja kampanje još tko zna koliko. Obojicu prati image dosadnih i bezidejnih osoba koje nisu do sada artikulirale ni jednu ozbiljnu političku ideju. Sučeljavanja su bila malo življa od predhodnih ali bez sviježih ideja. No dva sučeljavanja u jednoj večeri ubitačna su i odbijaju birače. Jedino što sam primjetio važnije to je pokušaj Josipovića da neutralizira svoju izjavu o svijetlu i tami. No bezuspiješno. On nije imao snage ispričati se biračima koje je tom izjavom uvrijedio.
