Nakon 14 tisuća milja, dva mjeseca plovidbe i dvije žestoke oluje, u Indijskom oceanu i ispred obale zapadne Afrike, teretni brod kineskog brodogradilišta ZPMC dovezao je 20. svibnja iz Šangaja u Rijeku , na gat kontejnerskog terminala na Brajdici, deset golemih novih dizalica. Dvije su dizalice kranovi na tračnicama za istovar kontejnera s post-panamax klase brodova koji krcaju 18 redova kontejnera po širini, u osam katova na palubi i još sedam slojeva u utrobi. Šest je portalnih dizalica za prenošenje kontejnera na terminalu i još dvije za ukrcaj kontejnera na željezničke vagone. Brod je morao oploviti Afriku i nije mogao proći kroz Suez jer je njegov teret bio toliko širok da bi zapinjao za druge brodove u prolazu.
Dolazak kineskoga heavy liftera s dizalicama jedan je od posljednjih koraka u potpunom dovršavanju i puštanju u rad Adriatic Gate Container Terminala, dijela velikog kvarnerskog projekta Rijeka Gateway. Kontejnerom upravlja filipinska kompanija ICTSI kojoj je Brajdica samo jedan od 27 sličnih terminala u 18 zemalja: na Dalekom istoku ima ih 11, u Južnoj Americi četiri, a po jedan je u Poljskoj, Gruziji, Nigeriji, Pakistanu, Kini i na Madagaskaru.
Svjetska klasa
ICTSI je izlistan na filipinskoj burzi i u većinskom je vlasništvu Enriquea Razona, trećeg najbogatijeg Filipinca s kapitalom od 4,9 milijardi dolara. Ovih se dana svakome, pa i Hrvatima, pruža prilika da se povoljno uključi u Razonov razgranati globalni megabiznis: 15. svibnja tvrtka je na Manilskoj burzi objavila da prikuplja 200 milijuna dolara svježeg kapitala, uz popust od deset posto na trenutačnu burzovnu cijenu. No, kontejnerski terminali nisu jedini posao Enriquea Razona. U ožujku je otvorio i 1,2 milijarde dolara vrijedan hotel i kasino Solaire Manila, s 15 katova i 500 luksuznih soba, u vlasništvu njegove turističke tvrtke Bloomberry Resorts. Razon je više puta posjetio Hrvatsku, ali je prošao potpuno nezapaženo...
Rijeka Gateway projekt započet je 2003. kada su RH, Hrvatske ceste, Hrvatske autoceste, Lučka uprava Rijeka i Luka Rijeka sklopili sa Svjetskom bankom za obnovu i razvoj ugovor za povećanje konkurentnosti i učinkovitosti Riječke luke i prometnog pravca na kojemu se ona nalazi. Dio projekta, u sklopu lučke komponente, predviđao je uvođenje privatnog kapitala u lučke operacije. U koordinaciji sa Svjetskom bankom, prvo privatno-javno partnerstvo uspostavljeno je na kontejnerskom terminalu Luke Rijeka. Na proširenoj listi mogućih strateških partnera za terminal bilo je 11 svjetskih kompanija. Nakon ocjene njihovih ponuda popis je sužen na pet: rotterdamski APM Terminals, Dubai Ports World iz Londona, Hamburgen Hafen und Logistik, Group Maritim TCB iz Barcelone te filipinski ICTSI. Konačno je Luka Rijeka u ožujku 2011. potpisala ugovor s Razonovom tvrtkom. ICTSI je kupio od Luke 51 posto dionica tvrtke budućeg zajedničkog poduzeća Jadranska vrata za 12,7 milijuna eura i obvezao se tijekom koncesijskog razdoblja uložiti 65 milijuna eura, od čega je do danas uloženo 30 milijuna: Filipinci su, dakle, tijekom tri godine već donijeli i uložili 42,7 milijuna eura kapitala. Kakvi su se Filipinci pokazali u protekle tri godine?
“Zasad ide sve po planu. Naša je tvrtka rijetki primjer izrazito uspješnog javno-privatnog partnerstva”, kaže hrvatski član Uprave terminala Žarko Acinger. A Filipinci? “Svjetska klasa! To što su manje poznati kod nas ne znači da su manje poznati u tom biznisu u svijetu. To je etablirana korporacija koja spada u prvih sedam svjetskih operatora kontejnera. Kompanija je većinski privatna, u vlasništvu obitelji Razon, koja je u tom poslu drugu generaciju.”
(...)