ZAGREB - Ako ovih dana sretnete nekoga da besciljno luta Maksimirom, definitivno ćete se sudariti sa Zdravkom Mamićem. U Rogaškoj je odmorio dušu i tijelo, a već prvi dan od povratka sudario se s realnošću. Dinamo slavi naslov, a ljudi mu zvižde. Trener traži krivce, igrači se čude, a on sam će posegnuti za opcijom odlaska u egzil.

- Svi me pitaju jesam li ozbiljno mislio kad sam rekao da odlazim. Zašto se čude? - požalio se Mamić u jednom društvu nakon povratka iz Slovenije. Čude se jer to nije novost. Jer se već nekoliko puta mašio za riječ emigracija. U njoj vidi svoj izlaz.

Mamić je danas “Pale sam na svijetu”. Sponzori ga napuštaju, a kada krene u naplaćivanje već dogovorenih obaveza, nailazi na muke Tantalove. Grad pomalo zatvara svoju pipu, navijači su konstantni u dvije stvari: u paroli “Mamiću cigane, odlazi iz svetinje” i u svojim mazhostičkim sklonostima prema neredima.

U Dinamu više ne vide svoju meku čak ni igrači. Nekada je poziv Dinama bio čast, nešto što se ne odbija, a sada se Vida, Sharbini i Jajalo i neće previše potruditi da završe u Maksimiru.

Nakon dugo vremena “modri” nemaju političku moć. Poslije Franje Tuđmana došao je Milan Bandić, ali gradonačelnik i počasni predsjednik sve je više “yesterday man”. Dok je mogao pomoći konkretno, nije htio. Sada više nema onu moć i glasačku mašineriju u Skupštini grada koja će progurati, primjerice, ideju o Kajzerici. Na sceni su neki novi klinci, a njihov mentor Milanović ionako je hajdukovac i do Dinama mu je stalo kao do lanjskog snijega.

U Dinamu čak nema ni oporbe. Pogled na sastav izvršnog odbora ne nudi ime niti jedne osobe ispred koje se može staviti predznak legenda kluba. Od svih njih samo je Pero Močibob bivši nogometaš, ali on nikada nije navukao dres Dinama. Močibob je svojevremeno žario i palio u Zagrebu.

Gdje su te legende kluba? Na svim stranama svijeta, a zajedničko im je da zaobilaze Maksimir u najširem mogućem luku. Kada nije u Ateni, Velimiru Zajecu su draži roštilj i nogomet s prijateljima na njegovu ranču u Draganiću. Cico Kranjčar u Podgorici muku muči s Dejom Savičevićem, a “trener svih trenera” to isto radi u Šangaju s predsjednikom koji želi biti centarfor.

I nitko ni ne brine Mamićevu brigu. A i ne vjeruje da bi zaista mogao dići sidro. Na njemu je sada da ili okrene ploču ili da to stvarno učini. Njegovi bližnji nas uvjeravaju da ovoga puta ne blefira...