IVANA (33) PROTIV RH

'Djetinjstvo mi je uništeno, liječim se na Psihijatriji, a mom zlostavljaču ne sude zbog zastare'

  • Ilustracija

    Ranko Šuvar/CROPIX

Objavljeno: 09.08.2012

Poznati kantautor zagorskih popevki seksualno je zlostavljao djevojčicu. Hrvatska mu odbija suditi i dati žrtvi zadovoljštinu

Nakon što je u lipnju prošle godine policiji prijavila seksualno zlostavljanje u djetinjstvu - a oni ispitali svjedoke i proslijedili mjerodavnom Općinskom državnom odvjetništvu koje je, pak, kaznenu prijavu moralo odbaciti jer je nastupila zastara - 33-godišnja Zagrepčanka Ivana (ime je promijenjeno, podaci poznati redakciji) predala je tužbu Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu!

Preciznije, učinila je to njezina odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić jer se Ivana zbog, kako navodi, teških trauma seksualnog zlostavljanja iz djetinjstva, ponovno liječi u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče u Zagrebu.

Striček pedofil

Podsjetimo, Jutarnji je već pisao o slučaju mlade žene koja optužuje poznatog zagorskog pjevača, skladatelja i tekstopisca da ju je u razdoblju od 1986. do 1996. godine, od sedme do 17. godine, seksualno zlostavljao. S Ivanom sam se tada našla u jednom zagrebačkom kafiću.

“Uvijek je bio fin. Dok bismo se vozili u automobilu, milovao me po unutarnjoj strani bedara, dirao po koljenima. Ponekad bi izvadio svoje spolovilo, uzeo moju ruku i trljao ga. Imala sam sedam godina. Mama i ja smo živjele u jednosobnom stanu, u jednom zagorskom mjestu. Spavale smo u istom krevetu. On je bio tadašnji nevjenčani partner moje majke, zajedno su proveli 12 godina. Kad bi došao, legao bi između nas, u sredinu. Zavlačio bi ruku u moje gaće, gurao prst u moje spolovilo, opet bi uzimao moju ruku i njome trljao svoje spolovilo. To je bilo često, tri, četiri dana u tjednu...

Jednom me odveo svojoj kući da mi pokaže malog psa, mama je bila sretna da me njezin novi partner, koji nije moj otac, prihvatio. Rekla je: ‘Vidi kako je striček dobar prema tebi, zna koliko voliš peseke’. A on je izvadio nekakav madrac i cijelo popodne i noć me dirao, stavljao svoje spolovilo u moja usta. Do penetracije nije došlo. Tijekom tri razreda srednje škole zlostavljanja su se prorijedila, ‘samo vikendom’, jer sam živjela u đačkom domu u Zagrebu. A onda sam četvrti srednje završila kao exchange student u Americi. U međuvremenu je moja majka okončala vezu s tim čovjekom, a ja sam krenula u pakleni bijeg: radila sam na turističkim brodovima, potom sam našla posao prevoditelja u jednoj bogatoj arapskoj zemlji pa u jednoj azijskoj zemlji gdje sam i diplomirala ekonomiju.

Majka nije znala

Poslovni se život nekako kotrljao, ali privatni je postao pakao. Ni jednu vezu nisam mogla ostvariti. Depresije su postale sve teže, nepodnošljive. Vratila sam se doma, ozbiljno razmišljam o suicidu...”.

Ispričala mi je to Ivana koja se u Hrvatsku vratila u proljeće prošle godine. U jednom je trenutku, u dnevnoj sobi njezine majke, eksplodirala i sve joj sasula u lice. Majka je, kaže mi, ostala zabezeknuta. Tvrdi da pojma nije imala da se tako nešto monstruozno moglo događati njezinoj kćeri. Otišle su na policiju i prijavile slučaj, policija je ispitala sve svjedoke i predala predmet mjerodavnon Općinskom državnom odvjetništvu. Budući da Ivana navodi da su bludne radnje trajale od 1986. do 1996. godine, što znači da je u vrijeme počinjenja djela na snazi bio tadašnji jugoslavenski Kazneni zakon, odlučili su da je riječ o - zastari.

Bludne radnje u SFRJ

Prema starom zakonu, naime, takve radnje bile su definirane tek kao bludne radnje. Predviđena kazna bila je od tri mjeseca do pet godina zatvora, s time da nakon pet godina zastupa zastara. I laiku je jasno koliko je nekadašnji Kazneni zakon imao stravičnih propusta kad je o tome riječ. Prvo, radnje nisu nazvane silovanjem, jer je silovanje bilo opisano isključivo kao “ulazak spolovila u spolovilo”, što je u aktualnom zakonu, srećom, promijenjeno ... Drugo, stari je zakon, na nesreću mnogih žrtava pedofilije, određivao da zastara nastupa već nakon pet godina, što pak znači da bi, primjerice, dijete koje je u dobi od sedam godina pretrpjelo neki oblik seksualnog zlostavljanja, sa 12 godina trebalo podignuti tužbu!?

Opisane seksualne radnje danas bi predstavljale kazneno djelo spolnog odnosa s djetetom za koje je propisana kazna zatvora od tri do 12 godina, uz mogućnost dugotrajnog zatvora.

Je li počinitelj nevin ili kriv, odlučio bi sud, no zastara onemogućava sudski proces. Zašto se gleda vrijeme počinjenja djela i zašto zastara? Načelo zakonitosti kaže da čovjek ne može biti proglašen krivim zbog svog ponašanja ako u to vrijeme ponašanje nije među kaznenim djelima, tumači odvjetnica Bezbradica Jelavić. Danas je zastara razdoblje dvostruko dulje od propisane maksimalne kazne. Primijenimo to na Ivanin slučaj, ako je propisana maksimalna kazna za bludne radnje tada iznosila pet godina, dvostruko više je deset godina. I ako zastara počinje teći od punoljetnosti žrtve, znači da bi Ivana imala pravo zatražiti kazneni progon do svoje 38. godine (danas ima 32). Ali, novi Kazneni zakon ne može se primijeniti na nju jer je u vrijeme opisanih radnji na snazi bio stari zakon koji kaže da pet godina nakon počinjenja djela predmet pada u zastaru (u njezinu slučaju 2001. godine).

U Europu po pravičnost

Ivanina odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić i to je navela u vrlo opširnoj tužbi koja je nedavno predana Sudu za ljudska prava. Tužba se odnosi na povrede članka 3 Europske konvencije o ljudskim pravima, članka 8 Konvencije, te članka 14 i propituje svrsishodnost zastare u odnosu na kaznena djela počinjena na štetu djece. Osnovna misao je da načelo pravičnosti u takvim situacijama mora omogućiti žrtvama da pokrenu sudski postupak neovisno o proteklom vremenu! Što možemo očekivati od Europskog suda za ljudska prava? Taj sud neće donositi odluku je li kantautor kojeg Ivana proziva kriv ili nevin, nego će donijeti odluku treba li se Ivani omogućiti pravedno suđenje u Hrvatskoj unatoč zastari. Njena odvjetnica zatražila anonimnost stranke u postupku, sukladno tomu, mi ćemo predmet zvati “Ivana protiv Hrvatske”.

Žrtve moraju imati pravo na suđenje, vrijeme nije važno!

Postoji važna odluka Europskog suda u predmetu Stubbings i drugi protiv Velike Britanije iz 1996. godine. Gospođa Stubbings, gospođe J. L. i J. P. bile su seksualno zlostavljane u djetinjstvu. Imale su ozbiljne psihičke tegobe. Tek su u tretmanu s psihijatrom uočile vezu između zlostavljanja i nesposobnosti da žive normalnim životom odraslih osoba. Podnijele su tužbe protiv počinitelja. Odbačene su zbog zastare. Obratile su se Europskom sudu tvrdeći da im je povrijeđeno pravo na pristup sudu u matičnoj zemlji. Europski sud doduše nije našao povredu prava, ali su dva suca, Foighel i McDonald, dali izdvojena, vrlo važna mišljenja: zaključili su da žrtvama treba omogućiti suđenje jer je teško očekivati da traumatizirane osobe pokreću postupke “na vrijeme” te da zastara nema smisla!

To je bilo prije 16 godina. Do danas se javnost još više senzibilizirala za temu pedofilije. Vidjet ćemo u Ivaninu slučaju, kaže odvjetnica Bezbradica.

Broj preporuka: 30

FACEBOOK KOMENTARI

ARHIVA ČLANAKA

Još iz rubrike

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen