Je li nazaretski tesar Josip - kojega danas kao sveca slavimo - u braku s Isusovom majkom Marijom bio odgovorno opterećen ili posebno usrećen? Ima li smisla zvati ga za Marijinim mužem, kad joj je bio samo zaručnik? Ima li smisla zvati ga Isusovim ocem, kad mu je bio samo zaštitnik i hranitelj?
Kad je o Marijinu djevičanstvu riječ, ističe se da ga ona nije izgubila, nego sačuvala, zapravo uzvisila. Josip i Marija kao da se tim pitanjima nisu zamarali. Ona jednostavno kaže 12-godišnjem Isusu: “Otac tvoj i ja žalosni smo te tražili” (Lk 2). Anđeo ne govori o Mariji tek kao o zaručnici, nego kaže Josipu: “Ne boj se uzeti sebi Mariju, ženu svoju...” (Mt 1). U kršćanskoj zajednici brzo je utvrđeno kao sigurna istina da je Marija bila i ostala djevica prije rađanja, u rađanju i nakon njega. To i katolici i pravoslavni uvrstit će u redovite molitve i obrasce vjerovanja. Preostaje li nam diviti se Josipovoj žrtvi što je prihvatio takav brak, ili se zamisliti kako je zajedno s Marijom baš u takvu braku bio sretan u ljubavi? Još sve je sigurnija misao da je to bila sretna ljubav. Utjelovljeni Bog morao je svojim najbližima to priuštiti. Da se zaista vole kao muž i žena i da se zaista roditeljski osjećaju. Ali, čemu onda toliko isticanje djevičanstva? Trebalo je usred ove i ovakve povijesti pokazati da je moguća bračna ljubav u kojoj se ništa ne gubi - ni djevičanstvo. Trebalo je istaknuti da u braku žena ne mora biti ponižena, lišena dostojanstva.
Zašto se u braku djevičanstvo “gubi”? Jer je to - bar se tako redovito doživljava - nasilno podlaganje žene muškoj požudi. U ovom se slučaju čudesno pokazalo da ljubav može biti toliko lijepa da se sebična požuda sasvim isključi. I da takva ljubav može biti brak. Koji su uspjeli tako se voljeti ništa nisu izgubili. Koji ih žele slijediti u redovitim brakovima trebali bi misliti kako se u braku djevičanstvo ne bi smjelo gubiti nego uzvisivati. Josip je s Marijom to doslovno djevičanski uspio, drugi mogu toj sreći težiti i u redovitim bračnim odnosima. Koliko tko uspije suzbijati požudu i njegovati sasvim nesebičnu ljubav - toliko će i ovu poruku razumjeti.
