Gradonačelniku Milanu Bandiću zamjera se da je previše novca potrošio na fontane u doba teških socijalnih prilika. Da je pritom i pogodovao građevinskoj tvrtki.
Zamjera mu se i mnogošto drugoga, pa je tako probno puštanje fontana dočekano transparentima protiv aktualnog gradonačelnika, povuklo za sobom i neke s ovim prostorom nepovezane priče.
Priča o arhitekturi i urbanizmu ostala je u sjeni ovih rasprava. A ta je priča počela 1992. Na natječaju za uređenje lokacije pobijedio je rad arhitekata njiric+njiric. U žiriju koji je najboljim ocijenio ovaj projekt sjedio je i veliki arhitekt Neven Šegvić.
Šegvića više, nažalost, nema, a u međuvremenu su Helena Paver Njirić i Hrvoje Njirić odvojili urede i podijelili dobivene natječaje, pa je njoj pripala ova lokacija.Njihov, pa njezin projekt, uzeo je u obzir i povijest i urbanističku os, ali i svakodnevicu.
Povijest: Trnje je po svojem položaju prirodni centar Zagreba, što se željelo potencirati urbanističkim projektom još tridesetih godina, no taj projekt nije nikada do kraja zaživio. Nadalje, ovaj kvart koji je prerezan popola prometnicom šezdesetih godina, ponovno se spaja.
Urbanizam: riječ je o nastavku istočnog krila Lenucijeve Zelene potkove. Potez vodi prema jugu, prema Novom Zagrebu, i Muzeju suvremene umjetnosti. U brojnim urbanističkim planovima na tom su se potezu različitim planovima predviđali i brojni javni sadržaji. Danas je tu samo NSK. A sliku kvari velika građevina jedne poliklinike koja neprirodno strši u prostoru.
Svakodnevica: niz uređenih zelenih površina na 30 tisuća četvornih metara bit će poput trgova povezanih puteljcima. Tu će se odmarati i na betonskim jastučićima, koji su u funkciji klupice. Planirano je i da se postave kabine stare sljemenske žičare, također kao mjesto za druženje, ali i učenje. Po rubovima se fontana uzdiže voda čiji će mlaz ići u zrak šest metara. U sredini je plitki kvadratni bazen, koji će se od sljedeće zime, kad se sve zaledi, pretvarati u klizališta. U pothodnicima će se ispisivati i poruke s portala “Trnje post-it”. Portal je, naime, zamišljen kao oglasna ploča za stanovnike kvarta. Rasvjeta će se podešavati prema količini prolaznika.
“Riječ je o afirmaciji Trnja. Projekt je građen po urbanističkom, ali i ljudskom i kvartovskom mjerilu. Zagreb se, uostalom, i nije gradio kroz velike poteze, nego kroz ‘štrikanje’ manjih površina, tako je, uostalom, i nastala Zelena potkova”, kaže suradnik na projektu, arhitekt Ivan Rupnik (knjiga Projekt Zagreb).
No, koliko je privlačno boraviti između prometnica? Izvornom je projektu skala bila drukčija, jer se sa svake strane vozilo u dvije, a ne tri trake, a i zelena površina je bila šira. Zato je nivo spušten za metar, te se predviđa da zvuk fontane anulira zvuk prometa.
“Još je najmanje tri mjeseca potrebno da bi dio projekta bio otvoren”, kaže Helena Paver Njirić. Naime, puštene su u rad tek dvije fontane od pet predviđenih. Nije ni započelo hortikulturno uređenje, pa je odista teško, uza sve renderinge koji projiciraju budući izgled, i mnogo mašte zamisliti kako će konačni projekt izgledati. Stoga valja zavidjeti svima onima koji već unaprijed imaju konačni sud.
Helena Njirić iza sebe ima nagrađene projekte, kao što je Memorijalni muzej u Jasenovcu, POS Rovinj. Podržava ju i veći dio struke, Damir Ljutić (DAZ) i Sandra Križić Roban (Institut za povijest umjetnosti ), a nespretne su i usporedbe s Cvjetnim trgom, jer je tamo bila riječ o pogodovanju privatnom kapitalu.