No, na sreću, ima onih koji ono što rade, rade promišljeno, ispravno i beskompromisno. Takvim proizvođačima i samima je važno što jedu pa i njihov proizvod mora biti vrhunski u svakom smislu te riječi. Jedno takvo mjesto s izvrsnim proizvodom, mjesto s dušom i iskrenom pričom, otvorilo se u centru Zagreba. Riječ je o pekarnici Korica, maloj manufakturi kruha u kojoj se poštuje i slijedi majstorski način pečenja kruha, a to znači da se sve radi ručno, tradicionalnim, autentičnim metodama proizvodnje.
Raznolikost
U Korici se u ponudi nalazi baguette, bijeli kruh, raženi, sa sjemenkama, kukuruzni pa kruh s limunom i makom, s orasima i grožđicama, mramorni... A tu se može i sjesti te u miru pojesti korica kruha, sendviči u mini baguette verziji, croissant, brioche, lisnato tijesto (koje sami rade) sa slanim i slatkim nadjevima pa razni kolačići, pite...
Sama proizvodnja može se vidjeti na licu mjesta jer je u Korici sve transparentno pa svatko može sam izvršiti kontrolu kvalitete. - Naši vrijedni pekari i slastičarka sve rade u našem prodajnom prostoru, ispred naših kupaca. To smatramo našom malom pobunom protiv masovne produkcije u kojoj se velik dio pekarskih proizvoda uvozi polusmrznut. Mislimo da potro- šači imaju pravo pitati i znati kako nastaje i odakle dolazi njihova hrana, imaju pravo na istinu - kaže vlasnica Ivana Urem Marohnić.
- Naša ambicija je svakodnevno nuditi običan pravi kruh, onaj za čiju pripremu koristimo kulturu divljeg kvasca stariju od 40 godina te lokalne i prirodne sastojke najbolje kvalitete. Naša politika je jednostavna - 0% tolerancije prema korištenju nepotrebnih, umjetnih sastojaka koji se često ni ne deklariraju. Za naš kruh osim prije navedenog treba i vremena. Ono je ključan faktor u proizvodnji jer tijesto mora minimalno “raditi” 24 do 48 sati.
To vrijeme fermentacije, odnosno razvoja tijesta je najbitnije. A kruh čije je vrijeme pripreme oko tri sata ne može biti stabilan pa se kao takav mora nafilati aditivima, masnoćama, enzimima - objašnjava Ivana. Ideja o ovoj pekarnici rodila se preko noći. Kao ljubitelj dobre hrane nije mogla shvatiti zašto se u njezinu gradu ne može kupiti dobra osnovna namirnica, tj. kruh. Počela je uzgajati kvasac, proučavati recepte i nastala je Korica. - Znala sam da je to niže tržište, no isto tako sam bila sigurna da će ljudi znati cijeniti pravi kruh od onog prosječnog - naglašava Ivana.
Majstorski kruh
I dok se vani dogodio povrat majstorskog kruha, čime su se oni mali htjeli diferencirati od velikih lanaca, kod nas se dogodilo suprotno. No, pojedinici poput Ivane su oni koji potiču pozitivne promjene na tržištu. Jer, svi smo željni takve kvalitetne, ukusne hrane kojoj se okus ne dodaje, hrane s imenom i prezimenom, hrane s jakom, pravom pričom.
