Piše: Hrvoje Petrić
Snimci: privatna arhiva
Formula uspjeha i opstanka najpoznatije konobe na Korčuli, Adio Mare, vrlo je jednostavna: za svaku se namirnicu menija, koji je spoj tradicionalnog i modernog, zna porijeklo, a vlasnici i zaposlenici žive i rade kao velika obitelj što stvara prepoznatljivu dobru energiju.
-Ovo je naš način života u koji je svatko od nas dao najbolje od sebe.” Tim riječima otac i sin, Dado i Ante Bojić, započinju svoju priču o Adio Mare, jednoj od najpoznatijih konobi na Korčuli. Ova je godina za njih posebna jer nakon što su proslavili 40 godina svoje vizije ugostiteljstva, Adio Mare je napravio još jedan iskorak prema modernoj kuhinji.
– Evo, upravo pripremam naš specijalitet. Carpaccio od ribe, režem vrlo tanko, pa uzmem dimilicu i u samo 12 minuta dobijem čudo. Dodam malo korčulanskog ulja orgule, krupne morske soli, bijelog papra, začinskog bilja, marmelade od luka i komorača. Za potpuni doživljaj tu je i sorbeto od svježih krastavaca. A desert: sladoled od domaćih mandarina – priča Ante
Adio Mare je 1974. osnovao dida Cvijo i malo tko je tada mogao zamisliti ovakvu kuhinju u konobi. Ali, Adio Mare je svih ovih godina ostala vjerna i tradiciji. Gradele na kojima se jela pripremaju pred gostima te ono što ćete pronaći u malo konoba u nas: girice i svježe srdele. A pašticada po receptu none Ane ili pak jednostavni biftek već su godinama zaštitni znak ove konobe. Adio Mare zapravo je jedinstveni spoj tradicije i modernoga. To nije vidljivo samo u njihovom kulinarskom pristupu već i u unutarnjem prostoru u kojemu su se nekada radili brodovi te vanjskom na kojemu se nalazi vjerojatno najbolja terasa u ovom gradu s pogledom na kuću Marka Pola.
Foto: Pljukanci s kozicama (tjestenina se uvijek radi ručno, a pomidore za šug stižu iz lumbarajskih vrtova)
– Niti jedna posteljica ili pjenica ne može zamijeniti ribu pečenu na gradelama. Treba osluškivati goste, njihove su nam želje najvažnije, no najviše me
veseli kada ih iznenadimo nekim jelom ili gastro sitnicom – priča Ante dok pozdravlja goste, i one koje su prvi put ovdje i one koji dolaze već godinama.
Nije bilo lako odreći se perspektivne rukometne karijere nakon što je trenirao neke od najpoznatijih rukometnih reprezentacija, ali Adio Mare to vrati stostruko, napominje Ante te dodaje kako ovaj restoran čine ljudi i obitelj. Naši konobari i kuharice, svi su oni Adio Mare.
– Naša je tajna zapravo već otprije poznata. Tjesteninu radimo sami, dobavljači su domaći s otoka, pomidore nam naprimjer stižu iz lumbarajskih vrtova. Mesar Milina radi za nas ako treba non-stop, kao i ribari. Radimo zajedno u suživotu s lokalnom zajednicom. Pršut se reže rukom, baš kao i sir, a masline se čuvaju u moru. Kada gostu nešto nudimo, znamo otkud je ta namirnica, kako se netko brinuo za tu namirnicu i tko se brinuo ili ju ulovio – kaže Dado koji svakodnevno obilazi dobavljače i prikuplja namirnice.
Priča o Adio Mare zapravo je puno dulja nego što se zna. Još 1938. otvoren je prvi pansion Cvitković u kojem se sve do 1974. godina rađala ideja o konobi. Malo je tko mogao predvidjeti da će ova lijepa priča toliko potrajati, ali kada pogledate knjigu gostiju i pročitate sve što su gosti sa svih strana svijeta proživjeli i doživjeli u ovoj konobi, vidite da je ovo ipak puno više od klasične konobe. Ovo je prava životna gastronomska priča.