Na kraj vala, odnosno na samoj plaži, krije se pregršt morskih delicija koje samo čekaju da ih skupimo i pripremimo. Te naše glavne gastronomske junake poznajemo iz drugih uloga, onih koje baš nisu ugodne - ježinci sa svojim bodljama brane siguran ulaz u more, šupljikavo kamenje mami da baš stanemo na neki od njih i poskliznemo se, a zločeste vlasulje čekaju da ih taknemo i opržimo se. Osim tih neugodnih popratnih pojava ti naši "glavni junaci" su prave delicije, pa je došao i red da ekipa Dobre hrane krene u avanturu te ih prikupi i pripremi na razne načine.
Što vam sve treba?
Za lov tih malih nevaljalaca treba nam kantica, nožić, pokoja vrećica i maska za ronjenje, te sat ili dva volje i vremena za "ribolov". Odlična zabava za obitelj i prijatelje koja može prerasti u pravu gurmansku gozbu.
S vlasuljama pažljivo - vole opeći
Lov kreće u samom plićaku, gdje na nekom kamenu ili priljubljene uz stijene možemo pronaći vlasulje. Njih skidamo uz malo pažnje kako se ne bi opržili, te ih možemo pripremiti u fritaji ili ih pofrigati u brašnu. Kada ih spremimo, tope se u ustima i malo peckaju kao da smo dodali chilija, što je posebno zabavno jer taj okus ne očekujemo.
Zlatko Gall, pionir pripreme svega iz mora, zna bar desetak raznih i sjajnih recepata za pripremu vlasulja, ali spominje da ih je najlakše skidati žlicom i preporučuje da na jednu ruku navučemo lateks rukavicu dok ih beremo kako bi spriječili da nas oprže.
S druge strane, potpuno ludi način uživanja u vlasuljama je neki dan spomenuo Rene Bakalović koji ih je kušao sirove zajedno s Anom Ugarković – doživljaj opisuje kao nešto potpuno nevjerojatno jer misliš da jedeš male feferončiće, te da obavezno nakon toga treba popiti čašu pjenušca. Mi smo se pak odlučili da ih pripremimo jednostavno – samo smo ih malo uvaljali u brašno i popržili minutu-dvije u vrelom ulju.
Složenija priča kod ježinaca
Kod ježina (ježinaca, ježeva) priča je malo složenija. Njih pronalazimo na par metara dubine, te moramo zaroniti kako bi došli do njih. Za lov na ježeve treba nam maska, vrećica i nož. Kod ježeva se jede samo ikra koja je narančaste boje i nju imaju samo ženski ježevi.
Dame ćemo prepoznati jednostavno jer se one vole "šminkati" i na sebi uvijek imaju male kamenčiće, školjkicu ili pokoju vlat trave. S druge strane, postoji više vrsta ježeva, ali su najukusniji oni koji imaju duge bodlje (npr. dubinski imaju male iglice). Možemo ih kušati sirove, odmah na samoj plaži, a posebno su ukusni s paštom. Da bi došli do ikre, ježeve trebamo prvo otvoriti. Za otvaranje ježa nam treba nož kojim "tuckamo" po sredini ježa i lagano ga okrećemo i tako ga zapravo prepolovimo.
Donji dio, gdje se nalazi ikra, nam je najvažniji. Njega isperemo u moru i odstranimo želudac tako da nam ostanu samo trakice ikre. I bacimo se na kušanje – stavite na vrh noža malo ikre i srknite - to je okus koji ćete sigurno pamtiti. Ako ćete pripremati ježine s paštom, onda ih je dobro držati u moru da ostanu živi te ih neposredno prije služenja otvaramo i stavljamo na skuhanu tjesteninu s malo maslinova ulja i malo papra. Kada bismo ih prije "pretpripremili", ikra bi se pretvorila u vodu i izgubila okus.
Priljepci, nanari i ogrci vole stijene
Maja Kršinić, vrsna kuharica i vlasnica konobe Aterina na Korčuli, pomogla nam je u pronalasku priljepaka (lupara) i puževa (nanari, ogrci) koji se nalaze na stijenama na spoju kopna i mora. Pužiće samo prikupimo i stavljamo u kanticu (dobro je paziti da uzimamo samo veće puževe), dok za priljepke trebamo nož jer su oni stisnuti u stijenu. Njih je dobro iznenaditi jer tada nisu čvrsto priljubljeni uz stijenu, pa ih je lako skinuti s vrškom noža. Za obrok nam treba po osobi šaka do dvije ulova.
I priljepci i puževi imaju tvrdo meso, zapravo oni su jedan mišić, pa ih prvo trebamo skuhati, a u drugoj fazi ih koristimo kao sastojak za jelo. Puževe možemo pripremiti na salatu s krumpirom i rukolom, a priljepci su odlični na rižoto. Meso puževa se nalazi u kućici pa nakon što smo ih skuhali - njega vadimo s malom iglicom (jede se samo mišić, dok dio utrobe bacimo jer zna biti gorak). Priljepci se mogu jesti i sirovi s malo soka od limuna.
Mi smo pripremili priljepke na rižoto, koje smo prvo kuhali u malo vode dok se meso ne odvoji od kućice, procijedili smo ih i sačuvali vodu odnosno temeljac. Rižoto pripremamo klasično – na malo maslaca i maslinova ulja, stavimo rižu da se zapeče te podlijemo, ovaj puta, crnim vinom koje treba ispariti, i podlijevamo temeljcem i dodajemo priljepke (i meso i kućicu). Završavamo s malo maslaca i ribanog ovčjeg sira.
Za pripremu našeg rižota, pomogao nam je slučajni namjernik koji je njuškao po gradu Korčuli i zavirio u našu kuhinju, te rekao "a evo vam malo vina" – tako da smo mi rižot pripremili s odličnim Postupom od Borisa Mrgudića iz čuvene Vinarije Bura i Mare.
Jeste li čuli za juhu od kamena?
Jednostavnosti i dovitljivosti ljudi sa škoja nije nedostajalo, pa su u ona davna doba shvatili da i kamen iz mora može biti odlična podloga za riblje juhe, brudete i raznorazne popare. Tako je i nastalo jelo pod nazivom juha od kamena za koju nam treba zapravo kamen ili dva iz mora. Samo zaronimo i biramo šupljikav kamen, koji na sebi ima morske trave, a kada ga izvadimo, on treba biti lagan u odnosu na svoju veličinu. Takav je kamen pun raznoraznih algi, račića i drugih morskih životinjica koje juhi daju odličan okus.
Pripremamo ju na isti način kao i svaku riblju juhu – ogulimo dvije mrkve, jedan krumpir, malo celera, malo luka, češnjak i peršin te stavimo kuhati, kada provrije dodamo kamen i kuhamo oko pola sata. Procijedimo i zakuhamo malo riže u juhu i imamo pravi obrok. Dok vadimo kamenje, sigurno ćemo naći pokojeg raka samca pa je možemo pojačati s njima, ali također možemo dodati i koji priljepak, puž ili volak (ako ga pronađemo). Ovisno o poziciji terena i gdje se nalazite, čekaju nas i rakovi, raznorazne male školjkice, morski trpovi (krastavci) koje također možemo pripremati.
Motar iz hlada je još uvijek dobar
Ronjenju manje skloni, sigurno su prijetili neku vrstu trave zelenih tankih listova – radi se o motaru (petrovac) odličnom dodatku za jela iz mora, najčešće se kiseli tako da se može koristiti cijelu godinu. Motar je najbolje brati u svibnju jer ga nije sunce isušilo, ali se može brati i u ljetno doba godine – ako ga berete sada birajte lokaciju koja je u sjeni, jer onda neće biti isušen, a samim time i tvrd.
Dio našeg stručnog ribarskog tima iz plićaka Anita, Maja i Vana, smislile su recept za na brzinu – tapenadu od motara. Motar prvo treba blanširati, zatim ga ohladimo, te stavimo u višu usku posudu s domaćim crnim maslinama, ulijemo dobro maslinovo ulje i izmiksamo. Služimo na prepečenom kruhu. Da bi se uživalo u morskim delicijama, zapravo nam ne treba ni ribolovni pribor, ni poznanstvo s pokojim ribarom, nego samo malo volje i mašte.
Kada lovite "naše delicije", treba pripaziti na par elemenata:
1. More gdje beremo delicije mora biti čisto (znači ne u luci), molovima i slično.
2. Kod kuhanja nije poželjno ispirati sastojke pod običnom vodom jer će se isprati dio gušta mora, sol ne koristimo jer je sve iz mora pa je već zasoljeno.
3. Treba paziti na količinu sastojaka koje stavljamo kako ne bi bili prejaki (npr. stavimo kamen ili dva oko 500 g).
4. Kada krenete u ovakvu avanturu, sigurno ćete poželjeti i dalje loviti raznorazne ribice, rakove i tomu slično, pa nabavite osnovnu dozvolu za ribarenje.