BILI I ISPROBALI: ''Marenda Niko je izuzetno mjesto blagovanja u Zagrebu!''

Snimili: Neja Markičević i Radovan Marčić

Info:

Kako mi je prvi dojam bio jako pozitivan u utvrđivanje gradiva otišao sam odmah drugi dan, tako da sam prošli tjedan u dva navrata blagovao na ovoj adresi. Za prvi put sam naručio goveđu juhu. Prava dalmatinska s malo konšerve. Vrlo ukusna. Po teku me podsjetila na brodsku kuhinju, a konobar mi je potvrdio sumnju. Gazda je naime bio brodski kuhar. Kako tu podvrstu u kuharskoj profesiji posebno cijenim, već sam jako opušteno naručio drugo jelo. Još jedno sasvim obično i marendaško – musaku. I ona je bila jako dobra, onako baš po domaću, kakvu sam jeo u maminoj kuhinji u djetinjstvu. Do mene su došle priče da se ovdje jedu teleće glave, jednako tako kao i one od zubaca kuhane lešo i svakovrsne đakonije koje rijetko kad možeš jesti u restoranu. Na jelovniku ispisanim kredom na velikoj tabli po sredini jedine prostorije u kojoj se serviraju jela ništa od toga. Kad sam upitao za takvo što, konobar je sve potvrdio, nabrajajući još desetak sve samih rariteta, ali odmah je napomenu da se to kuha samo od prilike do prilike, obično jednom tjedno, kao rižot od tuke na primjer i to ovisno o sezoni, a neka samo za stalne goste koje onda poziva gazda, kad nabavi posebne bokune.

Neja Markičević / Hanza Media

Jelovnik

Dakle, ništa od takvog što za mene jer sam ovdje poletarac. Po zidovima nevelike prostorije, koja uređenjem ipak puno više nalikuje pravom restoranu nego kakvoj konobi, uz fotografije šibenskih sportaša dosta je i onih s vedutama toga grada, dakle sasvim očito da postoji jaka veza s tim najmarendaškijim gradom na našoj obali. I tu mi se potvrdila pretpostavka - jest gazda je iz Šibenika i baš je želio u Zagrebu napraviti nešto nalik slavnoj šibenskoj oštariji “Marenda” Ankice Bučević u koju sam i sam uvijek s oduševljenjem zalazio. Rečena tabla u sredini prostorije sutradan me dočekala sa sasvim drugim jelima. Ponavljala se samo lešo junetina s povrćem i pečena teletina s krumpirom. Pitam sam da vidim što ima na otisnutom jelovniku, više da se eventualno podsjetim što sam to jučer propustio i saznao da je ta tabla na kojoj se sve može pročitati sa svakog stola jedini.

Samo svježe

Ne postoji drugi jelovnik. Ispisuje se svaki dan ovisno o tome što gazda uspije nabaviti na placu i od svojih šibenskih dobavnih kanala. To mi se jako svidjelo, a odlučio sam se za morski dio table - tagliatelle s kozicama i pečenu oradu. I za jedno i drugo konobar je posvjedočio da je upravo stiglo iz Šibenika i da je orada divlja. Pritom preporučivši da probam dok čekam da sprave naručeno malo luganiga.

Specijalitet

Dakle, već mi se poboljšao status i već me nude s nečim što nije među ispisanim jelima. Kako malo čovjeku treba da bude sretan. K tome, luganige su rijetka i jako fina mala kobasica s puno mirodija i opet baš šibenski specijalitet sa senzacionalnom poviješću i posebnim cijenjenim statusom, pogotovo o Božiću. Na pjatu su mi stigle dvije kuhane, s malo šufiganog zelja pride. A što ću vam govorit, očito od mesara koji ima posebno dobar recept. Malo je reć fenomenalne! Pjat s tjesteninom i kozicama isto tako. Sve kuhano bez i jedne zamjerke, a šug takav da se tekom može mjeriti samo s onim najboljima. Orada je bila stvarno svježa, dobro pečena, jedino je blitva s kojom su je servirali bila prekuhana, ali ovdje to i nije za zamjeriti. Naime, tu se kuha kao u dalmatinskim kućama. U Marendu kod Nike se sigurno vraćam i ne samo ne bi li zadobio status za one posebne bokune.

Odabir vina

Vina kuće: žlahtina i kupaža cabernet sauvignona i merlota (Toljanić, Krk) 70 kn; šest butelja bijelih vina (Istra, Dalmacija, Slavonija i Prigorje) od 120 do 170; šest butelja crnih vina (Dalmacija, Slavonija i Prigorje) 150 do 250; sve se butelje rastaču i na čaše.

Cijene

Goveđa juha 15 kn, musaka 55, tagliatelle s kozicama 50 (200 kn za kg kozica), pe- čena orada 126 (360 kn za kilu oborite ribe), pogača 3 kn (kom.)