Iz tog se ponašanja lako može zaključiti koliko često zalazite u restorane, a može se s manjom i većom sigurnošću zaključiti podosta i o vašem karakteru. Ne smije se zaboraviti da ste već od samog ulaza u restoran izloženi pogledima, htjeli to vi ili ne. Pogledima onih koji su već u restoranu zauzeli mjesto za stolovima.
Često se na te poglede nadovezuju i komentari, opet bez ikakve mogućnosti vašeg utjecanja na njihov pozitivan ili negativan karakter. Kako bi boravak u re storanu prije svega trebao biti ugoda, bilo bi dobro da se zbog nas samih i ostalih koji u njemu borave pridržavamo nekih osnovnih postulata i izbjegavamo ono što nama i drugima smeta i poništava tu ugodu.
Ulazak u restoran i vaše mjesto u njemu
Pri samom ulasku u restoran uvijek biste trebali pričekati konobara (hostesu, vlasnika...) pa nakon što mu mu objasnite da vam treba mjesto, najbolje je pričekati da vas odvede do vašeg stola ili da se za vas pripremi stol. Ili se, pak, malo strpjeti dok se tko od gostiju ne ustane od stola i oslobodi ga za vas. Samostalno "prodiranje" u prostor restorana i lutanje po njemu u potrazi za slobodnim mjestom potpuno je neprihvatljivo, nametljivo i iritantno za one koji već sjede i blaguju.
Za mene nema goreg kad netko dok jedem stane uz moj stol i pogledom traži svoje mjesto po restoranu, pogotovo kad je on pun. U dobro ekipiranim i "finim" restoranima takva je neugoda isključena jer nju onemogućava osoba koja vas dočekuje na ulazu. Ako ste rezervirali svoje mjesto za vrijeme u koje ste i stigli u restoran, ta će osoba među rezervacijama potražiti vaše ime i odvesti vas do mjesta za koje je već unaprijed odlučeno da će biti vaše. Broj telefona i mogućnost rezervacije ima baš svaki restoran pa je, dakako, najbolje i najjednostavnije svoj dolazak unaprijed najaviti, pogotovo u doba ručka i večere kada je prirodno u restoranu najveća gužva. Niste li rezervirali svoje mjesto i ako vas u trenutku ulaska u restoran nitko od personala ne dočeka, jedino što trebate napraviti je pričekati da vam se obrati netko od osoblja.
Ako ste svoje mjesto u restoranu rezervirali pa ste zakasnili dvadeset ili više minuta, nemojte biti ljuti što vas mjesto više ne čeka, a pogotovo nemojte protestirati ili dizati glas i svađati se s osobljem. Svima blizu vas samo ćete pokvariti blagovanje. Greška je samo vaša i sasvim je normalno da su vaše mjesto prepustili nekom drugom. Jedino što ste trebali je nazvati, jednako kao što ste to učinili kad ste rezervirali mjesto, i obavijestiti ih da kasnite. Stol bi vas i dalje čekao, a ovako se ljutite i stvarate lošu atmosferu iako niste u pravu.
Telefoniranje
U jedno od najnepristojnijih ponašanja u restoranu sigurno spada i telefoniranje. Otkako su mobiteli postali gotovo ono što bi trebala biti maramica, pa se nalaze baš u svačijem džepu ili ženskoj torbi, pošast telefoniranja zagadila je i narušila osnovnu bit blagovanja u restoranu. To bi trebao biti užitak u jelu i jednako tako uživanje u razgovoru s onima koji su s vama za stolom, ako već niste sami. Mobitel bi trebalo isključiti dok ste u restoranu, odnosno uključiti bešumnu postavku.
Najbolje bi bilo njim se ne služiti. Ako baš očekujete neki vrlo važan poziv, trebali biste se ustati od stola, izaći iz restorana pa obaviti razgovor. Česte situacije kad nekom zazvoni telefon u restoranu pa se digne od stola i počne šetati po restoranu telefonirajući potpuno je neprihvatljiva. Pogotovo kad je riječ o nekom neugodnom razgovoru pa dotični potpuno nerazumno počne koračati gore-dolje vičući u telefon na opći užas svoje okoline.
Kako je u nas pokazivanje poslovnog uspjeha ili samo poslovnosti vrlo česta pojava, tako sam često svjedočio ovakvom iskazivanju primitivizma. Na sav se glas izgovaraju novčane cifre potencijalnih uplata, naručuju kontejneri i kamioni i slično. Valjda da bi se svojom poslovnošću impresioniralo društvo za stolom, takvi glasni razgovori (uvijek je riječ o "glasnim" ljudima) htjeli ne htjeli postaju i saznanje ostalih stolova.
Djeca
Malu djecu uopće ne treba voditi u resoran. Njima je tu beskrajno dosadno. Nije im do jela, a pogotovo ne do sjedenja za stolom. Zato samo nakratko pristaju sjediti za stolom, a potom počnu šetati po restoranu. Dobro je ako samo obilaze i gledaju druge, no ako su u društvu s još kojim djetetom ili takvog pajdaša ugledaju za nekim drugim stolom, vrlo brzo će početi trčati po restoranu, igrati se skrivača i raditi već to što mala djeca rade, igrati se.
Današnji roditelji koji su u restoran došli s djecom kao da jedva čekaju da se s njima ne trebaju baviti i uopće im ne pada na pamet da su njihova djeca smetnja gostima restorana. Ima restorana koji za djecu imaju poseban prostor pa se ona tamo igraju, no takvi su u nas velika rijetkost. Kada su velika društva u pitanju, krstitke ili neke druge obiteljske proslave, gdje je veći broj male djece u društvu odraslih, situacija za ostale goste u restoranu često postaje nesnošljiva.
Gazde se ne žele zamjeriti društvu koje mu donosi najveću zaradu toga dana pa neće ni pokušati umirivati njihovu djecu. Ako to pokuša napraviti, netko od gostiju već sasvim iznerviran veselom dječjom igrom kojoj sigurno da nije mjesto u restoranu još će dobiti špotanciju da "mrzi djecu". Često situacija postaje krajnje neugodna pa oni koji djecu dovode u restoran moraju biti svjesni da će sasvim narušiti restoransku atmosferu.
Proslave i glazba
Kad je u restoranu kakva proslava bolje je u taj restoran i ne ući. Vrlo brzo, često i prije nego što su pojeli zadnje jelo, društvo koje se okupilo počinje u manjim grupama šetati restoranom, izlaziti pred ulaz da bi pušili ili jednostavno samo protegnuti noge. S količinom popijenog alkohola postaju sve bezobzirniji pa ako su još naručili i živu glazbu (danas su u pravilu to tamburaši), počnu se ponašati kao da je cijeli restoran njihov. Ako on ima više prostorija pa se to događa više-manje odvojeno od ostalih gostiju, još je donekle podnošljivo, no ako je riječ o prostoru u restoranu koji takvo društvo dijeli s ostalim gostima, ovi drugi su nadrljali.
Kao i svugdje, i ovdje brojniji nadjačaju pojedince pa kad se uvijek preglasna glazba, pjevanje i nadvikivanje spoje, najbolje je što prije otići. U takvim zgodama bilo bi dobro da vlasnici ili voditelji restorana upozore druge goste da će se i kad će se u restoranu održavati takve proslave te da onda sami procijene koji im je prag tolerancije. A priređivačima ovakvih proslava u svoje ime i ime svih ostalih gostiju molba da za takve svoje naume biraju restorane koji imaju posebnu prostoriju gdje će biti odvojeni i neće biti veća smetnja ostalima u restoranu.
Naručivanje jela
Ako želite razbjesniti chefa i njegovu kuharsku ekipu, neka vas šest za stolom naruči šest različitih predjela i isto toliko različitih glavnih jela. To se jednostavno iz poštovanja prema kuharima ne radi. Jela vam sigurno neće biti tako dobro skuhana kao kad bi samo dvoje iz društva naručilo isto jelo. Prvo, kuhanje jedne porcije, dakle manje količine namirnica, nikad nije tako dobro nego kad se kuha malo veća količina.
Drugo, zezate kuhare, pogotovo ako ste u prepunom restoranu, i naravno da će vam oni skuhati kako ste naručili, ali ubit ćete im volju pa neće moći dati maksimum svog umijeća. Nekada su konobari, da bi izbjegli ovakve neprilike i psovanja kojima ih neizostavno fasuju u kuhinji, brojnija društva nagovarali na "platu miješanog mesa". To je, naravno, druga krajnost. Kad vas je samo dvoje za stolom, nikakav problem za kuhinju neće biti da vam sprave dva različita jela, ali za veća druš- tva to ozbiljno umanjuje kuharski entuzijazam.
Stalni gosti
U svakom restoranu naići ćemo na stalne goste, one koji u njega zalaze svakodnevno ili često. Ako ste jedan od njih, nije lijepo zbog drugih gostiju u restoranu da to prenapadno pokazujete. "Familijarnost" s gazdom ili personalom, konobara pozivati njegovim imenom da biste naglasili kako vi ovdje imate povlašteni status i neke privilegije jednostavno nije pristojno pokazivati, a pogotovo ne bahatiti se.
Ovo spada pod opći savjet o diskretnom ponašanju u restoranima koje bi trebalo biti osnova u načinu na koji se svi ponašamo u restoranu. Jednako tako trebalo bi izbjegavati prenaglašeno pozdravljanje drugih gostiju, pogotovo ako oni baš u tom trenutku blaguju.
Dodatno začinjavanje hrane
Iako je gotovo pravilo da će vas u većini naših restorana na stolu dočekati papar, sol, ocat i ulje, u finim restoranima to nije tako. Za dosoliti i dopapriti jelo, ako to želite, morat ćete se obratiti konobaru pa će on to učiniti za vas. U ekstremnim slučajevima, a to je događa u samo najfinijim restoranima gdje za vas kuha kakva kuharska zvijezda, to se smatra uvredom chefu jer je on za svoju kreaciju na tanjuru točno odredio začinjenost.
Iako ne s previše ozbiljnim prijekorom chefa, doživio sam to i u domaćim restoranima, a za neke, primjerice u Francuskoj, zna se da na to ne smijete ni pomisliti.