Od 10 sati ujutro pa sve do kasnih noćnih sati, Havana je prepuna ljudi. Neki jedu street food na ulicama grada, ali većina njih jede sladolede u čašicama koje odlučno grabe minijaturnim žličicama blizu slastičarnica, kioska i štandova koji takve sladolede prodaju, a za koje su u redu stajali sat, sat i pol vremena.
Kubanske slastičarnice su zanimljiva mjesta. U njima se vrlo rijetko čuje radio ili neki drugi zvuk osim žamora ljudi koji prepričavaju svoje doživljaje. Čudan je to osjećaj za strance, ali vrlo brzo se naviknete na njega. Morate gledati na to kao na grupu ljudi koja uživa u nečemu koliko god može okružena prijateljima kako prenosi Saveur.
Coppelia je najpoznatija havanska slastičarnica. Otvorio ju je Fidel Castro. Želio je da izgleda kao moderna katedrala, inspiriran svojim odlaskom u Ameriku, gdje je jeo sladolede koji su ga razočarali okusom. Niknula je na mjestu bivše bolnice, sa mogućnosti primanja oko 1000 gostiju. Nudila je 26 okusa sladoleda. Danas u njoj možete pronaći možda tri. Ali to stanovnicima Havane ne smeta. Oni obično naručuju ensaladu, pet kuglica sladoleda s karamelom i keksima i velikoj ovalnoj žutoj posudi. Većina njih dolazi sa svojim posudama za sladoled koji će ponijeti kući.
Sladoled je u Havani jako jeftin, za razliku od ostalih namirnica. Jedna ensalada stoji kunu i 36 lipa. Sladoled od kokosa u slastičarnici Soda Obispo je jako ukusan, prepun svježeg voća. Slastičarnice ovdje rade desetljećima, a punomasno mlijeko za sladoled nabavljaju sa Novog Zelanda, iz Meksika i Urugvaja.
Vlada ga otkupljuje od tih zemalja i zatim ga prodaje po povoljnijim cijenama. Čini se da je država odlučila da narod koji inače ima jako malo pristupa bilo čemu, treba imati barem dostupan sladoled. Slastičarnice su postala jedina mjesta gdje ljudi mogu jesti i piti za pristojan novac i pretvarati se da je vrijeme stalo.