Češnjak se ili voli ili se od njega bježi k'o vrag od tamjana. Stvar je naravno u njegovoj intenzivnoj aromi i mirisu koji neke dakle privlače, a neke tjeraju miljama daleko. Ali, tko bi mu odolio kad tako dobro ide uz puno toga. Sir i vrhnje s češnjakom - savršen spoj, umaci za tjestenine, rižota, juhe, variva, gulaši, marinade za pečenja, pečenke našpikane češnjakom, a kad je riječ o savršenom triju: policama krumpira, špeku i češnjaku ili pečenim rogama s češnjakom, prihvaćamo svaki rizik društvenog neprihvaćanja. No, nije svaki češnjak - češnjak, kaže Martin Knežević, po struci prehrambeni tehnolog koji se na njega totalno navukao i koji mu je život promijenio na bolje.
Dotadašnji rad u pogonu prehrambene industrije Martin je zamijenio radom na zemlji i danas uzgaja ekološki češnjak. Od jednog dijela radi zlatni granulat i zlatni prah, a oba proizvoda pripremaju se od režnjeva sušenih na 39 stupnjeva, a zatim se melju u granule i prah i ne dodaju im se nikakvi aditivi. Sušenjem na ovoj temperaturi čuvaju se aktivne tvari, nema nikakve gorčine, a intenzitet arome je očuvan. Prah se koristi tamo gdje se želi postići brzo djelovanje. On se jelu dodaje na samom kraju kuhanja, primjerice, u juhe, gulaše, brudet... Odličan je začin za meso, i to sve vrste pečenja te posebno za meso koje se peče na roštilju jer češnjak u ovakvom obliku ne gori kao onaj svježi. Isto tako, zlatnim prahom može se začiniti povrće prije pečenja i tada mu nije potrebno dodati ni sol jer će češnjak dati sve potrebne okuse i aromu.
Granulat jelu daje još jednu dimenziju, a to je hrskavost. Može se dodati na tjesteninu umjesto parmezana, u krem juhu izravno u tanjur pri posluživanju, odličan je za marinade jer, u odnosu na prah, polaganije otpušta aromu. A kako je sve to krenulo na OPG-u Knežević...
"Sve je počelo na French marketu u New Orleansu. Tamo sam se upoznao s jelima kreolske kuhinje i zaljubio se u crveni češnjak sorte Germidour koji odlikuje slatkasta aroma i neznatna ljutina. Taj okus mi je ostao u pamćenju, a ljubav prema češnjaku otada ne jenjava. Ipak, češnjak koji je sadila baka moje supruge nadmašio je sve one koje sam do tada probao. U dvorištu naše kuće u Bjelovaru krenuo sam s rasađivanjem, no dvorište je uskoro postalo premalo pa sam nastavio saditi u bakinu vrtu u Velikom Grđevcu. I on je uskoro postao premalen pa sam raskrčio zapuštena polja i tako sam od pet glavica u devet godina došao do 2,5 tona, a prije dvije godine krenuli smo s prodajom - kaže Martin."
Objasnio nam je i da postoje dvije velike obitelji češnjaka; onaj s cvjetnom stapkom koji ima batinu u sredini ploda i koji se uzgaja i na njihovu OPG-u te onaj s mekom stapkom koji ima samo režnjeve. Prvi, za razliku od drugog, ima izraženiju, kompleksniju aromu, a uzgoj tog češnjaka je ispod 5% od ukupno uzgojenog u cijelom svijetu. Ovaj drugi je pak zanimljiviji uzgajivačima jer daje veće prinose, no ne odlikuje ga takva aroma.
Martin ističe da se njihov češnjak kao ni zemlja na kojoj on raste ničime ne šprica, za zaštitu se koriste kopriva, gavez i preslica koji su se pokazali fantastičnim prirodnim sredstvom protiv bolesti. Njihov češnjak je zahvaljujući njima otporan i njegov se okus uvelike razlikuje od onog u čijem je uzgoju glavnu ulogu odigrala kemija. Upravo zato svaki češnjak nije češnjak. I doista to jest tako, tako je sa svakom hranom, razlika u okusu je nepobitna, a o pojmu 'zdravo' ne treba ni govoriti. Treba kušati i usporediti pa donijeti konačan sud o tome što je bolje. Za nas po tom pitanju nema dvojbe. Biramo zdravu hranu s okusom.