Recenzija restorana: Restoran Bonaca u Skradinu

Info:

Nigdje u Hrvatskoj ne postoji tako izražen spoj prirodnih preduvjeta za dobre namirnice i takva strast u štovanju tradicije dobre spize kao što je to u Skradinu. Fenomen bočate vode u kojoj pri površini žive slatkovodni organizmi, a pri dnu morski što se dalje udaljavate od ušća rijeke Krke, koje je upravo u Skradinu prema Šibeniku i otvorenom moru sve više mijenja u korist dominacije stanovnika mora.

Alan Vajdić

Prukljansko jezero pred Skradinom nastanjuju dvije gurmanske atrakcije - tigraste kozice ili škriljuni i čokalice. No, i sve drugo vodeno blago što ovdje obitava boljeg je okusa nego igdje drugdje, posebice cipli, brancini, jegulje i školjke. I zemlja je ovdje plodnija pa na njoj obilato raste svakovrsna verdura i voće. (Skradin je domaća prijestolnica žižula.) U potvrdu koliko se ovdje dobro jede i štuje kuhanje još i ovaj podatak - sve do prije par godina ovdje se nedjeljna misa služila tek u poslijepodnevnim satima, e ne bi li se moglo jutro posvetiti kuhanju i obilatom objedovanju u podne.

Privlačno mjesto

Pred kraj ovogodišnje plovidbe pristao sam po tko zna koji put u Skradinu i kao i uvijek uživao u slasnim zalogajima kuhinje obitelji Bulat u njihovoj Bonaci. Ovo mjesto poznajem u dušu i ovamo dolazim već dvadesetak godina i morem i kopnom, u sva godišnja doba. Okusi skradinskih dobara toliko su dobri da ih je šteta bilo kako drugačije spravljati osim elementarnim kuhanjem i minimalnim začinjanjem. Sve drugo je svetogrđe. Upravo tako se ovdje kuha. Sasvim jednostavno, a do ushita slasno. Što sve tu nisam izjeo - od mjesnih uzdanica - skradinskog rižota (kuha se dva puna dana) i torte, do bižota (jegulja) i cipola na gradele i uvijek sve toliko fino da uzmanjka riječi za to opisati.

Alan Vajdić

Prošlu sam nedjelju ovdje jeo za početak jako na kratko pržene čokalice pa malo sirovih kozica koje je pratilo isto tako prijesno meso pagara, a onda opet te prukljanske gurmanske senzacije od kozica pečenih na gradelama. To je bilo za kasni objed, a nakon podulje pauze za ranu večeru nastavio sam s konkretnijim morskim slastima - rižotom od sipa u crno , onda buzarom u kojoj su pomiješali i škampe i kozice i nekoliko vrsta školjki, a za kraj s lijepim ciplom zlatarom, polkilašem. Ukupno višesatna gozba u kojoj mi se od slasti koža ježila.

Slatko

U ovoj rubrici zbog manjka prostora ne običavam pisati o slatkom, ali ovdje jednostavno moram. U Bonaci spomenutu jednu od perjanica skradinske gastronomije - tortu - spravljaju vrhunskim umijećem. Sasvim je sigurno da je ona austrougarsko nasljeđe, vjerujem inspirirano Sacher tortom, no ovdje su je upravo drsko oplemenili. Za početak iz nje su izbacili pekmez. Bonaca je u pravom smislu obiteljski restoran u kojem je već stasala i treća generacija Bulatovih, a da je očito jako uspješan i usmjeren na budućnost pokazuje i nedavno otvaranje malog, vrlo luksuzno uređenog hotela nedaleko od restorana. Pametna odluka. Poslije uživanja u njihovoj spizi valja i počinuti.

Alan Vajdić

Odabir vina

Vina kuće: merlot (Knežević, Oklaj) 120 kn i debit (Sladić, Plastovo) 80 kn za litru; osam butelja bijelih vina (Dalmacija, Istra i Slavonija) od 150 do 250; šest butelja crnih vina (Dalmacija, Istra i Slavonija) od 160 do 280; tri butelje rosea (Dalmacija i Slavonija) 150 kn; jedna etiketa šampanjca 750, četiri pjenušca (0,20 dl) 50 kn.

Cijene

Čokalice 50 kn, crni rižot od sipe 80, miješana buzara (škampi, kozica i školjke) 320 (za 1 kg), prukljanske kozice (s gradela ili na buzaru) 200, riba ovisno o vrsti 250 do 520 kn (za kg).