Bio je Veliki petak 1578. kad su Osmanlije do temelja poharale cijelo karlovačko područje. U punom jeku odigravali su se povijesni trenuci turske opsade, a cijelo stanovništvo bilo je gladno i iscrpljeno, ali ustrajno u tome da se ne preda. Ipak, stari grad Dubovac odolio je napadima i ostao do današnjeg dana najstariji karlovački spomenik kulture koji je dobio ime po dubovoj (hrastovoj) šumi koja ga je nekad okruživala.
.jpg)
Sam dvorac je iz 13. stoljeća i jedan je od najbolje očuvanih spomenika iz tog vremena. Dugo je cijelo to područje bilo zapušteno, no nedavno su preuredili cijelu kulu i sam dvorac što ga čini zanimljivim izletištem u neposrednoj blizini Zagreba.
Ambiciozan koncept
- Emotivno sam jako vezan za ovaj prostor. Ovo je moj kraj i ovdje u blizini dvorca sam se igrao sa svojim prijateljima. Dubovac nije zaslužio sudbinu da se ondje netko tek slučajno zatekne i zato smo odlučili ponuditi nešto više. Sada se unutar dvorca može pojesti iskrena hrana koju pripremamo s ljubavlju, od namirnica nabavljenih kod malih proizvođača. Svi živimo za Kastel, trudimo se i trudit ćemo se i dalje - priča vlasnik restorana Željko Goluža.
Otvarajući masivna vrata ulazimo u mirnu luku stoljetnog dvorca gdje se smjestio restoran Kastel koji je od nedavno krenuo s nešto ambicioznijim konceptom. Cijeli ambijent je doista bajkovit budu- ći da kombinacija drva i kovanog željeza dominira prostorom, a posebnom ugođaju pridonose upaljene svijeće i lanterne. Dirigentsku palicu u kuhinji preuzeo je Zoran Gajić otprije poznat hrvatskoj javnosti po angažmanima u brojnim zagrebačkim restoranima, od kojih su možda najupečatljiviji oni u Dobrim vinima i RougeMarinu. Plan je otpočetka bio napraviti mjesto gdje se dobro jede.
Naglasak na lokalnom
- Imperativ je domaća hrana od malih proizvođača. U startu je to više posla, ali želimo da ljudi probaju ono što ovaj kraj nudi. Meso koje koristimo je domaće. Piletinu nabavljamo od Beštaka, ostatak je sa Žumberka, dok smo po janjetinu išli na Kalnik kad je bila sezona - kaže chef Zoran Gajić i nastavlja:
- Sve radimo sami, ništa se ne kupuje gotovo i to je naša glavna filozofija. Evo, baš smo napravili nekoliko kilograma pinđura i ukiselili povrće, a nabavili smo i meso crne svinje koje ćemo malo prosušiti i poigrati se okusima. Krenuli smo tako pričati uz čašu crnjaka i vruće uštipke, ćapajući komadiće domaće samoborske salame. - Najbitnije je bilo posložiti tim ljudi koji vjeruje u taj koncept koji je u startu teži samo vrhunskom. Trebalo je naći dobavljače koji mogu garantirati količinu i kvalitetu proizvoda - rekao je Gajić kad se cijelom prostorijom prolomio snažan miris tek pečenog kruha. Naravno da mu nismo mogli odoljeti pa smo još onako vruć namazali basom.
- I basu smo odlučili raditi sami. Trebalo nam je dosta vremena dok pogodimo omjere, ali mislim da smo uspjeli - kaže Gajić. Dnevno rade barem dvije-tri juhe, a gosti jako hvale njihovu juhu od gljiva. Ljubitelji dobrog komada mesa ne bi trebali preskočiti rebrica koja pripremaju šest sati, a vrijedi probati i gulaš od junetine s njokima od oraha i krumpira. Prava poslastica je ipak patka koju prethodno mariniraju, zatim pripremaju u vakuumu te poslužuju s pireom od buče i glaziranim kestenima s medom i crnim vinom, a gosti na društvenim mrežama posebno hvale njihove burgere i biftek koji je na jesenskom meniju pripremljen u demi-glace umaku od šumskih gljiva s kroketima od oraha.
Što se tiče vinske karte, ona je uglavnom satkana od hrvatskih imena kao što su Josić, Krauthaker, Bolfan, Meneghetti, Korta Katarina i Šember, a vino kuće je Jakob cuvee. Poseban fokus je na uvrštavanju plešivičkih vinarija budući da im je ta vinska regija najbliža, ali rade na tome da pokriju cijelu Hrvatsku. Osim vinske ponude imaju i odlična craft piva, od kojih je pivo kuće Nova runda. Karlovac dugo nije imao mjesto koje nije fokusirano isključivo na roštilj i zato je Kastel pravo osvježenje.
Pun restoran usred tjedna rijetkost je ne samo na karlovač- kom području, a osim dnevne ponude imaju i tematska druženja pa se tako primjerice za Martinje guštalo u tapasima i vinima, što se sudeći po posjećenosti pokazalo kao dobar smjer poslovanja. Što se tiče cijena, one su umjerene, naprimjer cijena glavnog jela u prosjeku iznosi 70-ak kuna, a juha oko 25 kuna. Ovdje možete doći i samo na čašu vina ili kolač, a posebno nam je za oko zapeo tart od krušaka i bijele čokolade te torta od kestena.
.jpg)
Bez gradske buke
- Najviše što ovdje volim je mir. Čim skreneš za cestu prema Dubovcu osjeti se neka posebna energija. Zagreb ima široku ponudu, ali ako se želiš maknuti iz gradske verve i napuniti baterije barem nakratko, onda treba doći na ovakvo mjesto. To jednostavno ne možeš dobiti u velikom gradu poput Zagreba - zaključio je Gajić.
I doista, kad zašume krošnje drveća koje okružuju sam dvorac, kad se prošeće drvenim stubištem koje lagano škripi pod nogama, kad si okružen masivnim kamenim zidovima osjetiš neko strahopoštovanje prema toj kuli koja je jednom davno odbila desetke tisuća Turaka, kuli koja i dan danas ponosno stoji ovdje, velikodušno primajući u svoje okrilje neke nove klince koji će još dugo prenositi njenu priču.