100% ČISTO BUČINO ULJE OPG DOBOŠIĆ

SAD SMO TIKVARIĆI: ''Od mljekarstva nismo mogli živjeti pa smo odlučili saditi tikve. I rastemo!''

    AUTOR:
    • Mateja Domitrović

  • OBJAVLJENO:
  • 17.07.2017. u 09:24

Vrbovec, 120717. OPG Tikvaric obitelji Dobosic iz sela Zabnica iza Vrbovca.
Foto: Neja Markicevic / CROPIX
Neja Markičević / Hanza Media

Gdje raste hrana?

I ako bi se na svakoj deklaraciji trebali nalaziti jasni i točni podaci o pojedinom proizvodu, to, nažalost, kod nas ne funkcionira uvijek tako. No, na sreću, i to se mijenja. Tako je, kad je riječ o bučinu ulju, dosad na tržištu bio velik broj ulja koja su se deklarirala kao 100-postotna, a u biti se u većini slučajeva radilo o mješavini toplo prešanog bučina i suncokretova ulja. Da se razumijemo, takav proizvod, ako se radi o “normalnom” omjeru, nije loš, ali daleko je od okusa pravog tekućeg crnog zlata. Nadalje, i cijena takvog “miješanog” proizvoda trebala bi biti drugačija, odnosno pristojnija. A pogotovo ako se ulje dobiva iz pogače, nusproizvoda koji ostaje nakon što se iscijedi ulje iz bučinih golica. Doduše, to se i ne bi moglo nazvati uljem, ali i ono se prodaje pod bučino. Ipak, ima i onih proizvođača koji svom poslu pristupaju ozbiljno i pošteno te rade vrhunsko ulje, a jedni od takvih su i Dobošići iz sela Žabnica pokraj Vrbovca.

Vrbovec, 120717. OPG Tikvaric obitelji Dobosic iz sela Zabnica iza Vrbovca.
Foto: Neja Markicevic / CROPIX
Neja Markičević / Hanza Media
 

Obiteljski posao

Uz to, prema posljednjim analizama Europskog instituta za hranu, a riječ je o nenajavljenoj kontroli u koju je bilo uključeno 60 uzoraka, OPG Dobošić i uljara Aurora iz Siska jedini u Hrvatskoj proizvode 100-postotno bučino ulje. Ta obitelj, na čelu s Marinom Dobošić i njezinim suprugom Danijelom, sama obrađuje zemlju i brine o tikvama koje rastu na 40 hektara. Dan im je za sve obaveze prekratak. Danijel je s ocem Željkom najviše u proizvodnji, dok Marina, uz sve obaveze na imanju, svakodnevno odlazi u Zagreb gdje na jarunskoj tržnici imaju svoj dućan.

Vrbovec, 120717. OPG Tikvaric obitelji Dobosic iz sela Zabnica iza Vrbovca.
Foto: Neja Markicevic / CROPIX
Neja Markičević / Hanza Media
 

- Ne možemo naći ljude koji bi radili na zemlji, mlade selo pogotovo ne zanima, a kad je vrijeme berbe, dnevno treba pobrati i po nekoliko tona. Zato i radimo sve sami uz pomoć mojih roditelja - kaže Danijel. No, bez obzira na probleme s kojima se susreće svaki uzgajivač i proizvođač hrane, ovi mladi ljudi ne odustaju od onoga što su počeli prije sedam godina. Štoviše, puni su ideja i planova kao da nemaju dovoljno posla. Danas je posao uhodan i dobro im ide, kupci vole njihovo Zlatno bučino ulje, ali da bi došli do izvrsnog proizvoda kakav danas imaju, prošli su poprilično težak put. Marina, Slavonka iz mjesta Zarilca pokraj Kutjeva, završila je školu za odjevnog tehničara i o tikvama i proizvodnji bučina ulja nije znala ama baš ništa, kao ni njezin suprug, po struci kuhar. Upoznali su se u Zagrebu, ali ih gradski život i poslovi koje su dotad radili nisu usrećili pa su se odselili u Danijelovo rodno selo gdje su se s njegovim roditeljima bavili uzgojem krava i prodajom mlijeka.

Vrbovec, 120717. OPG Tikvaric obitelji Dobosic iz sela Zabnica iza Vrbovca.
Foto: Neja Markicevic / CROPIX
Neja Markičević / Hanza Media
 

No, kada je taj posao postao neisplativ, istraživali su što dalje. Uzgoj bundeva i proizvodnja ulja učinila im se kao dobra ideja jer od tog se posla, kako su se raspitali, može živjeti. Krenuli su nakon što su proučili sve što su mogli na internetu, nakon što su se savjetovali s onima koji su već bili uhodani u tom poslu, a Marina se i dodatno školovala za proizvođača i prerađivača začinskog bilja. - Posadili smo 30 hektara, ali prvi urod nam je gotovo u potpunosti uništila ambrozija. No, nismo odustali, nastavili smo metodom pokušaja i pogrešaka. Druge godine smo kupili kombajn i sušaru te krenuli i s proizvodnjom golica. A uljara koju smo kupili od jednog proizvođača na kraju je ispala potpuno beskorisna, bila je u groznom stanju. Naravno, mi to nismo znali i vjerovali smo čovjeku na riječ. Ipak, uspjeli smo je osposobiti za rad uz pomoć suprugova brata Antonija koji je mehaničar - priča Marina. Buče se sade od 20. travnja do 20. svibnja. Nakon toga je kraće mirovanje što se tiče radova u polju, a krajem kolovoza kreće berba koja traje sve do studenoga. Tikvarići, kako su sami sebe prozvali, tada ne staju, uz berbu i preradu je i sezona sajmova, a Marina redovito odlazi na njih. Kada se tikve poberu, iz njih se vade koštice koje se moraju oprati od vlakana i sluzi jer će u suprotnome biti pregorke. Nakon toga se suše u sušari - u ljetno doba, dok je toplo, suše se vani na suncu. Za jednu i pol tonu koštica potrebno je osam sati sušenja.

Vrbovec, 120717. OPG Tikvaric obitelji Dobosic iz sela Zabnica iza Vrbovca.
Foto: Neja Markicevic / CROPIX
Neja Markičević / Hanza Media
 

Kada dođe jesen i hladnije vrijeme, sušenje se vrši u zatvorenom prostoru i tada se produljuje i vrijeme sušenja na 24 sata. Nakon sušenja koštice se melju na starom mlinu s valjcima, što je vrlo važno jer se na taj način koštice neće spaliti, odnosno pregrijati. To nije slučaj na modernim strojevima, baš suprotno - koštice se spale i gorčina previše dolazi do izražaja. A kako naglašava Marina, bučino ulje ne mora i ne smije biti gorko. Nakon mljevenja dodaju se voda i sol te se sve miješa oko pola sata, zatim se ponovno dodaje voda da se sve ne zalijepi pa se smjesa zagrijava na 80 stupnjeva i na toj temperaturi ispari sva tekućina. Samo pečenje traje sat i 45 minuta. Smjesa potom ide na prešanje i iz nje se istisne ulje, a ono što ostane je pogača od koje se radi bučino brašno.

Vrbovec, 120717. OPG Tikvaric obitelji Dobosic iz sela Zabnica iza Vrbovca.
Foto: Neja Markicevic / CROPIX
Neja Markičević / Hanza Media
 

Uzgoj pira i kukuruza

- Ako je sama sirovina loša, odnosno ako je koštica sitna i nekvalitetna, ni ulje neće biti dobro, nego može biti čak prozirno. S dobrom košticom dobit će se odlično, gusto ulje intenzivnijeg okusa i zelene boje - objašnjava Danijel i nastavlja: - Proučavali smo i što rade Austrijanci jer su oni za bučino ulje majstori, a i Srbi su jaki u tome. No, uz tikve smo se uhvatili i uzgoja pira i kukuruza na dodatnih 40 hektara, a sljedeće godine planiramo pokušati i sa slanutkom i lećom jer je za njima dosta velika potražnja. Talijani su se, primjerice, dosta okrenuli tim kulturama. Ali, tikve ostaju broj 1, po njima smo poznati, njih nikako ne mislimo zanemariti, nego i dalje stvarati nove proizvode - kaže Marina.

Vrbovec, 120717. OPG Tikvaric obitelji Dobosic iz sela Zabnica iza Vrbovca.
Foto: Neja Markicevic / CROPIX
Neja Markičević / Hanza Media
 

Trenutačno se u njihovoj ponudi, osim Zlatnog bučina stopostotnog ulja, nalazi i ulje s dodatkom suncokreta u omjeru 80 posto bučina naprema 20 posto suncokretova, zatim namaz od mljevenih bučinih koštica, obični, s dodatkom češnjaka, ali i onaj šarf - s čilijem. Tu su i obične, slane golice te one s čilijem, a totalni hit su one slatke umočene u tamnu čokoladu s 72 posto kakaa. Novost su i kiflice bez jaja od pirova i bučina brašna te pečenih bučinih sjemenki. Njih će se moći probati u rujnu u novom dućanu u Vlaškoj ulici i u već spomenutom dućanu na jarunskoj tržnici. Marina je sama osmislila etiketu za njihovo ulje, ambalažu za sve proizvode, sama je i direktor marketinga i prodaje. I prilično je uspješna u tome. S uzbuđenjem priča što bi još sve pokušala raditi od bundeva, a sljedeći joj je projekt napraviti rakiju od mesa bundeve. A uz volju i energiju koju imaju i ona i njezin suprug, to će im sigurno i uspjeti.

Iz drugih medija

Izdvajamo