Juha od dimljene ribe i priljepaka kod Senka Karuze na Visu okus je koji se zauvijek pamti. Ona nikada ne može biti ista, jer se nikada ne zna koja će se riba zaplesti u mrežu, a najvažnije je da sve ide odmah iz mora u lonac
Uvala Mala Travna (Molo Trovna) na otoku Visu. Bijele stijene blago uranjaju u prebistro, tirkizno more, kontemplativna tišina. Savršeno je to mjesto za Senka Karuzu, otočku legendu, pisca, filozofa, vizionara i kuhara, ali i za svakog putnika koji se tamo slučajno zatekne ili se uputi s namjerom da pojede neku od Senkovih delicija, upije dio te besprijekorne mirnoće i ljepote, te kuša i omiriše darove mora i zemlje.
Dok sjedimo uz veliki lonac, praiskonsku juhu u kojoj se skuhao život na planetu, pričamo kako nastaje ta čuvena Senkova juha od dimljene ribe i priljepaka, koju više od deset godina redovito u ljetnim mjesecima kuha u svojoj staroj kamenoj kući.
Ono što je Senko taj dan izvadio iz mreže i priljepci koje je ubrao s kamena osnovni su sastojci tog toplog, okrepljujućeg užitka. Priča mi da juha nikada ne može biti ista, jer se nikad ne zna koja će se riba zaplesti, no ističe da nema bolje od sitne ribe, one za brudet, a Senko je najsretniji kad naiđe koji šarg, škarpunić, kanjac.
– Kad nešto iz mora staviš u juhu, to je kao da si dodao deci mora i to možeš pojesti i osjetiti samo ovdje. Napravio sam milijun takvih juha, u Zagrebu, Ljubljani, Beču, nosio svježu ribu i priljepke smrznute u moru, no to nije bio isti okus; drugima koji su kušali bilo je odlično, ali meni nije. To prvo iskustvo, taj prvi okus zauvijek se pamti. To ti je kao kolač od onoga Francuza što nas je mučio, Prousta. Cijeli život traži onaj prvobitni okus, okus djetinjstva, a ne može ga više naći. Taj okus djetinjstva nije realan, on je uvijek nerealan – priča mi Senko i nastavlja:
– Prvo skuhaš temeljac. U vodu staviš karotu, krumpir, kapulu, celer, tikvice, češnjak, petrusimul i kad bude gotovo, sve zajedno izmiksaš. U drugoj teći skuhaš sušenu mačku i frišku ribu koju prvo izdimiš na ružmarinu. Prvoj juhi dodaš drugu juhu, ubaciš priljepke koji na sebi moraju imati morske trave i na kraju još mediteransko začinsko bilje, ružmarin, origano, timijan, kadulju. Ta šaka lipara juhi daje posebnu aromu, a ako se nađe i koji volak, bit će još čudesnija. I naravno, maslinovo ulje. Najvažnije od svega je da sve ide u lonac odmah iz mora, sve mora biti friško, ne smije stajati ni sata u frižideru. Jedino tako ćeš okusiti more, jod i doživjeti taj iskonski okus.