Činjenica jest da je uoči Domovinskog rata u Lici bilo više od dvadeset tisuća radnih mjesta u industriji. Sada ih je tek koju tisuću. Što to s druge strane znači? U ionako nezagađenoj Lici danas nema više spomena vrijednih zagađivača. Ta je spoznaja velika marketinška vrijednost: duboko je usađena u podsvijesti naših potrošača. Vrijeme je sazrelo da priča o senzacionalnoj ličkoj gastronomiji pređe granice. Daleko je taj cilj. Njegovo savladavanje osim puno truda traži još i više pameti, no optimistički su signali sve intenzivniji.
Udruge proizvođača, gradske i županijske vlasti, razvojna agencija Lira usklađuju programe ne bi li proizvodnja ličkih divota izrasla u okosnicu razvoja regije. Radi se o hrabroj, ali dobro utemeljenoj viziji. Ličke su delicije nekada bile u standardnoj ponudi u turizmu, ugostiteljstvu i trgovini. Obnova i standardizacija danas su temeljno razvojno pitanje. Zaštita ovce pramenke u Lici projekt je koji se privodi kraju. Krava buša slijedi primjer pramenke.
Zamijesiti tijesto od 1 kg brašna, soli i vode pa ga razvaljati i premazati nadjevom od sira, jaja, luka i soli i saviti ga. Peći na 180 stupnjeva oko 40 min u namašćenom plehu. Ohlađene štroklje stavljaju se u platnenu krpu i kuhaju u posoljenoj vodi nekoliko minuta. Procijediti ih i preliti maslacem od buše.
Odabir pasmina stoke, sorti povrća i voća važan je segment uzdizanja priče o ličkoj gastronomiji. U tom procesu, međutim, sve je jasnije kako se uzdiže jedan krovni pojam, a to je zaštićeno porijeklo. Već je zaštita ličkog krumpira pokazala kako treba temeljito proučiti koje su sorte krumpira podobne za uzgoj u ovoj regiji. Činjenice govore kako mnoge daju vrhunske rezultate, pa je tako najvažnije distribuirati ih i nuditi pod etiketom Lički krumpir.
Za lešadu uzeti masnije dijelove mesa kao što su flam i rebra. Meso staviti u lonac s hladnom vodom i krupnom soli te kuhati dok potpuno ne omkeša, odnosno dok se vilicom ne odvaja od kosti. U drugi lonac staviti korjenasto povrce i kuhati ga dok ne omkeša. Na kraju sjediniti meso i povrće te servirati s umakom od naribanog hrena i jabuke u koji se doda žlica juhe u kojoj se kuhalo meso.
Nezagađeno tlo, povoljni klimatski uvjeti, malobrojni nametnici i rijetke poljoprivredne pošasti, uzdržavanje od intenzivne kemijske profilakse, sve su to okolnosti koje Liku čine regijom u kojoj uspijeva hrana iznimne kakvoće. Jednako se to odnosi na bogomdane blagodati poput šumskih gljiva, samoniklog jestivog bilja, divljači, kao i povrtnih i poljodjelskih kultura, mesa sitne i krupne stoke, mliječnih proizvoda, ribe i ikre iz ribogojilišta, meda s livada i šuma, esencije prirodnih aroma u rakijama…
U tom zapanjujuće dugom nabrajanju postoji ipak ograničenje. Količine, prinosi, urodi, randmani nisu veliki. No opet se mana pretvara u vrlinu. Ni na kojem se segmentu Ličani ne trebaju nadmetati statistikom velikih brojki. Vrhunska je kakvoća temeljna lička priča.
Čak ni sorte i pasmine za promociju nisu od presudne važnosti. Bitno je naglasiti i zaštititi porijeklo, istaknuo nam je ravnatelj razvojne agencije Lira Drago Vlainić. Primjerima nas je lako uvjerio. Na posjedu obitelji Čačić nedaleko od Gospića uznemirili smo nakratko spokoj stada buša. Male simpatične kravice žive slobodno u svom stočnom raju pravi ladanjski život. Ugođaj opuštenosti u stadu iznimno je važna okolnost ambicioznog farmerstva.
Možda je puštanje klasične glazbe stoki uz pojilište, kako preporučuju moderni agronomi, pretjerivanje. U Lici je svakako izlišno: cvrkut ptica, zujanje pčela zvučna su kulisa ove pastorale uokvirene veličanstvenim Velebitom. Ličke buše sporo rastu i ne narastu baš bogzna koliko. Dnevno se od odrasle krave može izmusti pet, rijetko šest litara. Brzopleti će ekonomist odmah reći kako se na takvom temelju ne da izgraditi isplativo, još manje konkuretno stočarstvo i mljekarstvo. Glupost. Dovoljno je kušati basu ili škripavac od mlijeka ličkih krava i ovaca, o mesu da ne govorim.