Mnogi su se posla prihvatili zbog izdašnih potpora, pa nerijetko s terena stižu priče kako su se i građevinski poduzetnici uhvatili sadnje buče te otvaraju uljare iz kojih dolazi sve više bučina ulja različite kvalitete. Zbog miješanja toplo kuhanog bučina ulja sa suncokretovim uljem u različitim omjerima uskoro će i sva ulja morati biti i ispravno deklarirana kako bi potrošači znali što kupuju. Poput maslinova ulja, puno se bučina ulja prodaje iz improviziranih uljara, gdje se čak (po uzoru na ulje iz komina masline) cijedi ulje iz pogača koje ostaju nakon cijeđenja golica.
Naravno, dosta je proizvođača koji rade vrhunsko ulje, a među njima je i naša kandidatkinja Marina Dobošić. Rodom iz Zarilca pokraj Kutjeva, Marina je u tinejdžerskim danima bila uzdanica požeškog judo kluba “Judokan” s kojim je tri godine bila kadetska prvakinje Hrvatske i treća na Europskom prvenstvu u Budimpešti. No, životni put odveo ju je u Zagreb, gdje je u potrazi za poslom u jednoj pizzeriji u Sesvetama upoznala kuhara Danijela iz Žabnice. Ljubav je planula i mlada se obitelj doselila u dvorište kod roditelja Željka i Ankice. Sin Filip taman je krenuo u školu, a petogodišnja Nina već im pomaže u poljoprivrednim poslovima.
Brend Tikvarići
Baš kada su se preselili u Žabnicu, otac Željko ostavio se proizvodnje mlijeka jer je pad otkupne cijene bio takav da se nije isplatilo proizvoditi gubitke.
- Prije deset godina za 1000 litara mlijeka moglo se dobiti 4500 kuna, a na kraju je dobivao tek 1200 kuna. Za to se nije isplatilo raditi, rasprodao sam krave i krenuli smo u sadnju tikvi golica i proizvodnju ulja. Mladi su to preuzeli i rezultate možete vidjeti - priča Željko.
Na lijepo uređenom imanju Marina i Danijel upravo dovršavaju kušaonicu i prodavaonicu ulja u kojoj će moći ugostiti ljubitelje koštica i bučina ulja i ponuditi im svoje proizvode pod zajedničkim brendom Tikvarići. Prije svega tu je Bučtika, ukusni namaz od bučinih koštica s dodatkom češnjaka, a uskoro i čilija i kima.
Suha koštica peče se na zraku da ne bi pustila ulje, a kad se ohladi, koštica se melje. Proces meljave odvija se na kamenom mlinu da se koštica ne zagrije kod postupka. Zatim se dodaje voda i sol u mljevenu košticu i miješa u kompaktnu masu te se peče dok ne pusti ulje ili dok dosegne temperaturu od 90 Celzijevih stupnjeva. Na samom kraju se dodaje češnjak ili čili - pojašnjava Marina postupak.
Rabljena uljara
Njihovo Zlatno bučino ulje redovito je među najbolje ocijenjenim uljima, a uz koštice pržene posebnom tehnologijom ponose se i novim proizvodom, čokoladiranim sjemenkama golice.
- Nakon što sam osmislila namaze, konkurencija me vrlo brzo počela kopirati, pa smo tražili nešto novo. Krenuli smo nedavno s neprženim sjemenkama golice umo- čenim u crnu čokoladu za kuhanje sa 72 posto kakaa. Još pokušavamo dobiti finu glazuru, a zasad smo, uz manje poteškoće oko lijepljenja koštica, zadovoljni proizvodom - kaže nam Marina.
Grickamo ih, ukusni su, i vjerojatno će biti hit na tržištu, posebno za djecu koja znaju što je čokolada, a ako ne znaju za koštice, sada će ih upoznati u novom ruhu.
Za sadnju buče Dobošići su se zainteresirali kada je Danijel pronašao neke stare recepte prababe Marije i djeda Josipa za proizvodnju bučina ulja još s početka prošlog stoljeća. Ona je recepte donijela iz Međimurja, a ulje se tada dobivalo kuhanjem koštica na peći uz dodatak vode i prodavalo u većim gradovima gdje su ga kupovali smo imućniji građani.
- Posijao sam tikve godilice 2010., pa potom kupio rabljenu uljaru koju sam osposobio s bratom Antonijem. Bio sam i u Austriji, gdje proizvođači mahom rade na ovakvim starijim uređajima koji kvalitetnije cijede ulje. U planu nam je kupnja nove opreme, kao i sušare te nekoliko strojeva za obradu zemlje, za što ćemo aplicirati na fondove EU - priča Danijel.
Marina dodaje kako kupnjom zemlje, opreme i strojeva žele povećati ekonomsku veličinu OPG-a kako bi mogli sudjelovati u natječajima za ozbiljnija ulaganja.
- Zato sam se kandidirala na ovom natječaju kako bi pokazali mladima da se na selu može živjeti od svoga rada i da ne treba tražiti egzistenciju u inozemstvu. Htjela sam pokazati da su inovativni proizvodi temeljeni na tradiciji zanimljivi tržištu i ljudi ih rado kupuju - kaže
Marina koja je i aktualna najuzornija seoska žena Zagrebačke županije i prva pratilja za cijelu Hrvatsku. Dok pričamo o problemima u poljoprivredi, ona hvali novog ministra Tolušića zbog pokušaja uvođenja reda u agrar. Kaže da bi mu pravi potez bio da svi koji imaju manje od tri hektara ne moraju imati registrirani OPG jer bi se tako zaustavilo švercere koji imaju zakupljena tri reda šljivika, a prodaju pekmeza kao da imaju cijelu tvornicu. Smeta je i beznađe koje zahvatilo stanovništvo, a pred nama su brojni europski fondovi koje treba iskoristiti.
Kontrola ulja
- Mnogi mladi danas nemaju radne navike pa nam je teško naći radnu snagu u sezoni čak i za najjednostavnije i dobro plaćene poslove. Mi smo živi dokaz da se može uspjeti i bez bilo kakve političke podrške i bez korištenja državnih poticaja koji sve više služe za mešetarenje, a ne za proizvodnju. Evo baš smo dobili neslužbenu informaciju kako su na nenajavljenoj kontroli bučina ulja od 60 uzoraka prošla samo dva. Naš i još jedan. I što se dogodilo. Pružena im je nova šansa za uzorkovanje, a kad se to dogodilo, iz dućana s kojima surađujemo dobili smo izvještaje kako je naglo skočila prodaja našeg Zlatnog bučinog ulja.
Možete pretpostaviti zašto - kaže Marina. Iako smo prvo naivno pomislili da su potrošači prepoznali kvalitetu, ubrzo nam je postalo jasno tko je kupovao ulje. Prekupci iz improviziranih uljara kojima treba za miješanje lošeg uvoznog ulja ili ulja od pogača kojim varaju potrošače. Stoga, oprez, raširite nosnice i raspitajte se i kušajte prije nego što posegnete za crnim uljem bez etiketa ili s imenima OPG-ova koji nemaju veze s bučama i košticama.