OSIJEK - Uspjela sam nakon teške borbe, upornošću i obijanjem vrata institucija, svoje dijete izvući iz Doma i spasiti ga od prostitucije”, kaže 38-godišnja J. B. čija je 16-godišnja kći - nazovimo je Vera kako bismo zaštitili njen stvarni identitet - u Domu provela tek nešto više od mjesec i pol.
Nemar ‘plaćaju’ djeca
Njena priča, na koju se odlučila izazvana tekstom u Jutarnjem listu o prilikama koje vladaju u osječkom Domu za odgoj mladeži i djece, govori kako institucije društva, koje bi trebale pomoći u rješavanju tako osjetljivih pitanja kakva je skrb o problematičnim maloljetnicima koji zbog sukoba s roditeljima potraže pomoć društva, često izazovu posve suprotan učinak od željenog.
Mnoga djeca u Domu zapadnu u teže prilike od onih kakve su imali u obiteljima, a društvena skrb o njima je takva da ih gura u alkohol, drogu, kriminal i prostituciju.
Paradoksalno - dok su roditelji izloženi kaznenom progonu za zanemarivanje i zapuštanje djece, institucije koje temeljem sudskih odluka preuzimaju skrbništvo nad takvom djecom potpuno su imune od bilo kakvog kaznenog progona, čak i u situacijama kada je više nego razvidno da su svojim nemarom i nečinjenjem tu djecu dovele u još gori položaj.
“Dok je Vera bila u Domu, svakodnevno sam onamo odlazila i osobno molila ravnateljicu da nešto poduzme kako bi se tamošnje nesnošljive prilike poboljšale. Inzistirala sam i molila da se dječacima zabrani dolazak u sobe djevojčica, preklinjala je da poprave bravu na balkonskim vratima Verine sobe, koja se nisu mogla zaključati i kroz koja je mogao noću ulaziti tko god je htio.
‘Odgajatelji znaju da pijem’
Ravnateljici sam pokazala mobitel s porukama iz kojih je vidljivo kako su štićenici, da bi se domogli novca, dogovarali krađu u DM-u. Upozoravala sam i na druge stvari koje se ondje događaju. Znam pouzdano da su djevojke odlazili u krađe jer su mi, kad bih svraćala u Dom da vidim Veru, u dva navrata, za sitne pare, nudili nekakve skupe pudere. Iako sam se uredno najavila tražeći sastanak kako bih na sve to upozorila, morala sam pred vratima ravnateljice Dević čekati više od pola sata dok je završila privatni razgovor s prijateljicom iz Pule. Kad me napokon primila, rekla je da će provjeriti moje navode, no trebalo je još nekoliko tjedana da se nešto poduzme i da djevojke premjeste na drugi, zaštićeni odjel.”
Vera je vrlo lijepa, razvijena djevojka, a našminkana i dotjerana, kakva je bila u utorak 2. ožujka kad smo s njom razgovarali nakon povratka iz škole u njezinu domu u osječkoj Vukovarskoj ulici, izgleda starija od svojih maloljetničkih 16 godina. Odaje dojam hiperaktivne, nemirne osobe, govori povišenim tonom i ponaša se dominantno u odnosu na svoju majku.
“Da, svakodnevno sam se napijala u Domu, znala sam popiti i po dvije litre ‘bambusa’. S unošenjem alkohola u Dom nije bilo nikakvih teškoća. Odgajatelji su znali da pijem, pa bi ponekad pregledali moju torbu. No, alkohol bi mi uglavnom donosili dečki. Spustila bih plahtu kroz prozor, oni bi zavezali bocu i ja bih je podigla u sobu”, objašnjava Vera.
Dodaje kako svi znaju da je više djevojaka u Domu imalo seksualne odnose.
“Ja nisam, mene to nije zanimalo, ali znam da nekoliko cura jest”.
Smrt oca - prekretnica
Do šestog razreda Vera je bila odlična učenica, među najboljima u razredu, a onda je počela popuštati.
Ozbiljni problemi počeli su kad joj je u veljači 2007. umro otac. Dolazila je kući pijana, prestala je ići u školu; iako maloljetna, odlazila je u kafiće i s društvom konzumirala alkohol.
Njena mati, J. B., očito nije imala dovoljno snage i autoriteta da spriječi takvo ponašanje, pa je sve završavalo na upozorenjima, svađama, čak i fizičkim sukobima. Centar za socijalnu skrb u travnju 2008. J. B. je odredio nadzor nad obavljanjem roditeljske skrbi.Godinu dana kasnije Vera će u Centru potpisati zahtjev za odlazak u Dom.
Uzaludni pokušaji
“Kad sam došla u osječki Centar za socijalnu skrb, protiveći se Verinu odlasku u Dom, ostala sam šokirana izjavom socijalne pedagoginje da će sve biti kako Vera traži. Sa mnom uopće nije htjela razgovarati, ni čuti moju stranu priče, a kad sam joj rekla da ću pravdu potražiti i dalje, odgovorila je: ‘Mi imamo tu moć da vas uništimo. Ne možete se vi boriti protiv sustava’. I uistinu, bila je u pravu. Kad sam Općinskom državnom odvjetništvu protiv nje podnijela kaznenu prijavu, glatko su, za samo dva tjedna, odbacili moje navode. Kad sam, pak, o svemu željela razgovarati s Doricom Nikolić, državnom tajnicom u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi, njena tajnica rekla mi je da se obratim pisanim zahtjevom, obrazložim o čemu želim razgovarati, pa će mi, smatraju li da to zaslužuje njihovu pozornost, odrediti termin za razgovor. Kad sam na kraju zvala pravobraniteljicu za djecu, iz njezina zagrebačkog ureda uputili su me na osječku ispostavu”, kaže J. B.
“I ja sam pokušao s kaznenom prijavom protiv osječkoga Doma jer su upropastili moje dijete”, kaže D. B. kojemu je 16-godišnja kći, nakon neugodnih iskustava u Domu i nakon što je ostala u drugom stanju, sada vraćena.
Odbačene prijave
“Prije mjesec dana otišao sam u Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku s namjerom da podignem kaznenu prijavu protiv Doma. No, Željko Ivanušić rekao mi je da nema osnove za tužbu i dodao kako je išao u školu s ravnateljicom Doma, Jasminkom Dević, te da su njih dvoje prijatelji. No, ja ne posustajem. Znam još nekoliko roditelja koji su ogorčeni postupanjem ravnateljice, organizirat ćemo se i zajednički podnijeti tužbu, unatoč njezinim tvrdnjama da ću izgubiti sudski spor protiv države i da sam unaprijed gubitnik”, ističe D. B.
Osoba zaposlena u Domu za odgoj mladeži i djece, pod izričitim uvjetom da joj se ne spominje ime iz straha da bi mogla izgubiti posao, rekla je za Jutarnji kako je stanje u toj ustanovi neizdrživo.
“Nekoliko sati prije nego što će iz Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi u ponedjeljak - dan nakon teksta u Jutarnjem listu - stići četveročlana stručna inspekcija, ravnateljica je sazvala sve zaposlenike. Sastanak je bio buran, na rubu fizičkog incidenta. Ravnateljica je pokušala prikazati stanje onako kako njoj odgovara, tvrdeći da su napisi u novinama usmjereni protiv odgajatelja i kako bi neki zbog toga mogli izgubiti posao. Pročitala nam je pismo štićenika s kojim je jedna od djevojčica ostala trudna, u kojem on brani Dom i kaže kako je ondje sve u redu, a da je trudnoća koja se dogodila isključivo njihova stvar. Sumnjam da će inspekcija Ministarstva bilo što utvrditi”, tvrdi naš izvor.
Nije htjela pobaciti
Dodaje kako su slučajevi pobačaja u Domu bili brojni, kako štićenici unose alkohol, opijaju se, puše marihuanu, uzimaju antidepresive te da neki održavaju i seksualne odnose. “Na žalost, ti odnosi nisu uvijek dobrovoljni, pa je bilo i prijava za silovanje. Sve to moglo se spriječiti da je ravnateljica poslušala one koji su je upozoravali da treba odvojiti i zaštititi djevojčice. Učinila je to tek prije mjesec dana, nakon što je jedna štićenica ostala trudna. Da je ta maloljetnica odlučila pobaciti, ništa se ne bi dogodilo, ali ovako, nastao je slučaj pa su djevojke napokon premještene na drugi odjel”, kaže naš izvor.
Ravnateljica natjerala štićenika da napiše pismo ili će ga izbaciti
Šefica tvrdi da u Domu nema alkohola, seksa, droge ni nasilja, ali ne odgovara na postavljena pitanja
OSIJEK - Jutarnji list iz dva izvora raspolaže informacijama da je štićenik Doma s kojim je jedna od djevojčica ostala trudna, istoga dana - 28. veljače - kada se o tome pojavio tekst u našem listu, bio izvrgnut pritisku ravnateljice da napiše pismo u kojem će tvrditi da je u Domu sve u najboljem redu. U suprotnom, bit će isključen iz Doma.
Idilični uvjeti?
“Moja je kći bila s njim u nedjelju navečer i pričao joj je da ga je ravnateljica pozvala i ucijenila. Bio je uplašen, nije to želio napraviti, ali je svjestan da nema kamo. Dom je jedino mjesto gdje ima smještaj i prehranu”, kaže D. B., otac maloljetnice koja će u kolovozu roditi s nepunih 17 godina.
Ravnateljicu Doma za odgoj mladeži i djece, koja je ovih dana rado kontaktirala s nekim medijima prikazujući stanje u Domu idiličnim, upitali smo je li točno da je ucijenila štićenika tražeći da napiše pismo koje je ona sutradan pročitala na sastanku zaposlenika, predstavljajući to krunskim dokazom kako u Domu nema alkohola, droge, seksa i nasilja.
Ravnateljicu Dević zamolili smo i odgovore na pitanja kako je regulirana kontrola unošenja alkohola u Dom, jesu li pojedini štićenici za koje se sumnjalo da su u kontaktu s drogama bili podvrgnuti testiranju i kakvi su bili rezultati, koliko je štićenica imalo pobačaj te što je učinjeno da se tijekom noći onemogući ulazak štićenika u sobe malodobnih djevojaka.
Nema odgovora na pitanja
Ravnateljica Doma, Jasminka Dević, putem tajnice poručila je da su pitanja proslijeđena u Zagreb, Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi, no nije znala odgovoriti na čiji su faks naša pitanja upućena.
Tijekom četvrtka kontaktirali smo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, ured državne tajnice Dorice Nikolić, gdje nam je zanijekan primitak ikakvih pitanja proslijeđenih iz osječkoga Doma.
Isto su nam odgovorili i u Upravi za socijalnu skrb spomenutoga ministarstva, a takav niječan odgovor dali su nam i u kabinetu ministra Milinovića.
