Reporter Like!-a, Mario Pušić istražio je središnju hrvatsku regiju uzduž i poprijeko te predlaže izlete za pamćenje - velebitske staze!
Velebit. Već ovako, samo otisnutih slova na papiru izaziva strahopoštovanje. Kako li je tek na vrhovima našeg najdužeg planinskog masiva? Nije za podcijeniti, znaju to najbolje turisti koji su ga s morske na ličku stranu odlučili propješačiti u japankama. No, nije Velebit ni babaroga, samo ako ga se poštuje. Dapače, može biti vrlo lijepo izletničko odredište.
Cijelo ovo područje je zaštićeno kao park prirode, najpoznatija i najposjećenija svakako su dva nacionalna parka: Sjeverni Velebit i Paklenica. Mi vam predlažemo dva potpuna nova i široj javnosti jednako toliko nepoznata načina kako upoznati Velebit.
Jedan je zahtjevniji, za njega treba malo više avanturističkog kapaciteta u srcu i veća pluća, a ne bi bilo na odmet imati i nešto planinarskog znanja. Nastao je zahvaljujući Planinarskom društvu Željezničar, koji su osmislili planinarske obilaznice "Lički gorski biseri".
Za drugi vam treba obični automobil, još bolje bicikl, ali ponegdje nećete moći drukčije nego pješice. Na raspolaganju vam je 700 kilometara starih, a neke od njih s pravom možemo nazvati i povijesnima, puteva preko Velebita, koje su u svojoj knjizi "Starim cestama preko Velebita" odlično mapirali autori Lara Černicki i Stašo Forenbaher.
Ličkim gorskim biserima (ne samo velebitskim) su gospićki planinari široj javnosti pokušali predstaviti zanimljive i ne toliko poznate planinarske destinacije, a nastojali su na njihove vrijednosti ukazati i lokalnom stanovništvu koje zbog svakodnevice, kažu, možda ne zamjećuje svu tu ljepotu kojoj se svi drugi dive. Odlična ideja Tomislava Čanića uskoro je realizirana na način da su Velebit, Ličku Plješivicu i još nekoliko brda podijelili u 20 kontrolnih točaka, nema zadane trase, već svaki izletnik bira svoj put.
Onaj koji ih obiđe sve, pa to dokaže otiskom pečata u dnevniku ili fotografijom, dobit će od PD Željezničara trofejnu značku. No, važno je napomenuti da će usput upoznati dušu svake planine. Lički planinari upozoravaju da se njihove rute obilaze na osobnu odgovornost. I još jedna vrlo bitna stvar. Ukoliko se namjerite na osvajanje baš svih 20 vrhova, za to će vam trebati jednako toliko vikenda.
Najduži hrvatski planinski masiv izaziva poštovanje, ali između 700 km staza svatko će naći nešto za sebe.
Cijela priča započinje na Sjevernom Velebitu, gdje se nalazi kontrolna točka Veliki Rajinac, a može se doći iz četiri pravca. Može se prespavati u planinarskoj kući na Apatišanu, a nakon dva i pol sata dolazite na vrh gdje se nalazi žig betoniran u kamen.
Druga točka je vrh Lisac na Srednjem Velebitu. Može se doći iz pravca Gospića, ili odvojkom od poznate Premužićeve staze. To je područje srce Velebita, a u Kuginoj kući kojom upravljaju gospićki planinari može noćiti 50 osoba. Isto društvo upravlja i kućom Vila Velebita na Srednjem Velebitu do koje se može doći Baškim Oštarijama, pa dalje do Crnog vrha, treće kontrolne točke.
U ovom dijelu Velebita možete obići Oštri Kozjak te Oštru, u Južnom Velebitu vrh Konjevaču, Visočicu, na jugoistočnom predjelu Crnopac, Oklinak, u sjevernom dijelu Staro Brinje, u Ličkom sredogorju koje nije dio velebitskog masiva, ali je dio ovog projekta i nalazi se u srcu Like: Panos, Marković Rudine, Veljun, Ostrovicu, Mrsinj grad, u Podvelebitskom sredogorju vrh Krčmar, Risovac, a na Ličkom polju Zir. Oštri Medvjeđak također nije na Velebitu već na Ličkoj Plješivici iznad Korenice, odnosno Plitvičkih jezera, ali je dio rute, a isto vrijedi i za Kremen.
Manje zahtjevni izleti su sadržani u "Starim cestama preko Velebita", ali nisu ni malo manje atraktivni. Ukratko vam predstavljamo 11 ruta.
Prva je "starom Dalmatinom kroz Liku" koja prolazi zaleđem Velebita od Žute Lokve do prevjesa na rijeci Zrmanji i pritom povezuje baš sva važnija lička mjesta. Slijedite trasu stare ceste sagrađene krajem 18. stoljeća, iako je brojnim rekonstrukcijama izgubila izvorna obilježja, sasvim je sigurno da ćete ovom rutom najbolje upoznati Liku.
Ono što je ova cesta za lički dio Velebita, za njegov primorski dio je "Jadranska magistrala Velebitskog podgorja" od Senja do Maslenice, koja je svakako jedna od naših najatraktivnijih turističkih cesta, koja velikim dijelom slijedi trasu ranije sagrađene prometnice. Obratite pozornost kada vozite atraktivnim vijaduktima i prijevojima, jer ih nekad nije bilo, a ta je cesta tu ulazila duboko u planinu.
Cesta "Dolinom Zrmanje" kreće negdje kod Masleničkog mosta i prati tok rijeke narednih šezdesetak kilometara, slijedeći trasu nekadašnja austrijske prometnice. Prva dionica je asfaltirana, ali je drugi dio makadamski, kraj je gotovo jedva prohodan vozilom. No, tamo ćete dobiti najbolje, surovi krajolik koji čine ogoljelo kamenje između kojih se provlači smaragdna rijeka i šušti iz divljih kanjona padajući s visokih slapova.
"Jozefinom preko Vratnika" - Jozefina je krajem 18. stoljeća povezala Karlovac i Senj, njezin najatraktivniji dio je od Žute Lokve preko najsjevernijeg i najnižeg velebitskog prijevoja Vratnika, pa planinskim obroncima vodi do Senja. Ona je u posljednjih dvjestotinjak godina neznatno izmijenjena.
"Cesta preko oltara" - jedan od najstarijih i najvažnijih šumskih puteva za izvlačenje drva između Senjskog bila i Sjevernog Velebita, od prijevoja nad selom Oltari do luke u Svetom Jurju.
"Preko Alana do Štirovače" - Zbog izvoza drva iz Štirovače u drugoj polovici 19. stoljeća, sagrađen je najviši cestovni prijevoj na Velebitu, Veliki Alan (1414 m). Alanska cesta od Stinice do Štirovače duga je 33 km i većim dijelom asfaltirana, nezahtjevna i atraktivna, ali se pješice može proći vidljivim kolotrazima davno napuštene šumske vlake, no trebat će vam za to dobra kondicija i iskustvo u orijentaciji.
"Uzdužna velebitska cesta" proteže se čitavom dužinom Sjevernog i Srednjeg Velebita, zapravo je to šumska cesta od Krasna do Šušnja na cesti Gospić - Karlobag duga 57 km, a čitavom dionicom je više od 1000 metara iznad mora, pa je zimi zametena snijegom i potpuno neprohodna.
"Cesta preko Baških Oštarija" u središnjem dijelu masiva jedino je mjesto između Senja i Obrovca gdje se Velebit može prijeći prijevojem nižim od 1000 metara, pa su prvu cestu ovim dijelom planine gradili još stari Rimljani, a habsburške vlasti su tim dijelom gradili čak tri prometnice kojima su povezali Gospić i Karlobag. One se presijecaju, a dijelom i preklapaju, najstarija Karolina te mlađa Terezijana su napuštene, ali su atraktivne za duge šetnje dok se po Knežić-Kekićevoj cesti vozi i danas.
"Majstorsku cestu preko Malog Alana" vam toplo preporučujemo jer je to najljepša i najvrednija brdska cesta u Hrvatskoj. Spaja Zadar s Likom, pa i vi krenite s morske strane, penjite se preko padina jugoistočnog Velebita, gotovo preko tunelske cijevi Svetog Roka na autocesti A-1 doći ćete do Tulovih greda, a cijelo vrijeme ostavljat će vas bez daha pogled na Jadran.
"Cesta preko Prezida" najmlađa je prometnica Velebitom koju su Austrougari počeli graditi pred kraj svoje vladavine, a dovršena je nakon Prvog svjetskog rata. Nije pretjerano zanimljiva. Uostalom, njome smo putovali na more dok nije bilo autoceste Dalmatine.
Konačno, "kolni put preko Dubokog Dola". Iako se radi o jednom od najnižih i najlakših velebitskih prijevoja, danas tamo nema prave ceste. Krajem 19. stoljeća tu je postojao kolni put, nedavno je probijen grubi kolnik od Krupe do Dubokog Dola, ne može se voziti automobilima, a vodi opustjelim kršem te gorskim pašnjacima između Crnopca i Tremzine.
Izvor: Magazine Like!
