Izložba na dva kata izložbenog prostora predstavit će sve faze Dimitrijevićeve međunarodne karijere, još od "Slučajnih prolaznika" iz kasnih šezdesetih.
Kako se može pročitati u knjizi Suzane Marjanić o povijesti hrvatskog performansa - Braco i Nena Dimitrijević - njegova životna partnerica i povjesničarka umjetnosti - autori su i prve izložbe konceptualne umjetnosti kod nas. Izložba je održana u travnju 1971. godine u haustoru u Frankopanskoj u Zagrebu i trajala je samo tri sata.
Braco Dimitrijević umjetnik je koji ima izražen smisao za samopromociju, što ponekad zna izazvati i suprotan efekt, poput fotografija izašlih u medijima na kojima pozira sa slavnim ličnostima, a i izdao je knjigu u kojoj se obračunava sa sredinom. No, taj prvi dojam ne bi smio i ne smije umanjiti vrijednost njegovih umjetničkih djela jer upravo Dimitrijević uz još nekolicinu autora drastično mijenja umjetničku scenu novim i drugačijim pristupom umjetnosti.
Veliku retrospektivu ovog umjetnika pripremila je u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, kustosica i ravnateljica ove institucije Snježana Pintarić. Izložba na dva kata izložbenog prostora predstavlja sve faze Dimitrijevićeve međunarodne karijere, od "Slučajnih prolaznika" iz kasnih šezdesetih s kojima je postao prepoznatljiv i na međunarodnoj sceni do njegovih najnovijih radova u kojima kombinira instalacije, fotografije, video, slikarstvo i skulpturu. Izlagao je i djela su mu otkupljena za institucije među kojima su Muzej Ludwig Köln, Galerija Tate u Londonu, Centar Pompidou i Muzej Orsay u Parizu, njujorška MoMA i Guggenheim muzej u New Yorku, kao i pariški Beaubourg. Retrospektivu je održao prošle godine u Galeriji moderne i suvremene umjetnosti u Torinu, a u MSU je dopunjena radovima koje Dimitrijević prvi put izlaže.
"Louvre je moj atelje, ulica je moj muzej" često je tumačio Dimitrijević. Portretima "Slučajnih prolaznika" umjetnik je glorificirao one, kako im i samo ime kaže, koji su u danom trenutku slučajno prolazili ulicom. Snimio ih je, potom bi fotografije s njihovim imenom i prezimenom postavljao uvećane do divovskih razmjera u javni prostor, na mjesta inače namijenjena političkim ili reklamnim porukama.
A upravo je ovim portretima zainteresirao međunarodnu javnost za svoj opus te su 1971., godine odmah nakon nastanka, izloženi na bulevaru Saint-Germaine u Parizu. Dimitrijević je, naime, radikalizirao tvrdnju Josepha Beuysa ustvrdivši kako je "svaki čovjek genijalan dok ne dokaže suprotno".
U djelima iz ciklusa Triptychos Post Historicus preispituje i stavlja u novi kontekst uvriježene autoritete iz povijesti umjetnosti, djela Van Gogha, Modiglianija, Margrittea, Da Vincija, Maljeviča... kombinirajući reprodukcije njihovih radova s predmetima iz svakodnevice i s voćem. Osamdesetih je godina, pak, radio instalacije u kojima pred divlje životinje postavlja umjetnička djela, a 1998. je imao samostalnu izložbu u pariškom zoološkom vrtu, koju je vidjelo, navodi se, milijun ljudi.
Braco Dimitrijević rođen je 1948. godine u Sarajevu u umjetničkoj obitelji, otac mu je slikar Vojo Dimitrijević. Prvu je samostalnu izložbu imao s deset godina. Samo pet godina kasnije, piše u njegovoj biografiji, napravio je prvi konceptualni rad - zvijezdu na nacionalnoj zastavi zamijenio je drugim simbolom. Slikarstvo je završio na zagrebačkoj Likovnoj akademiji, a potom postdiplomski studij u znamenitoj Umjetničkoj školi Saint Martins u Londonu.
