To je njezin hobi, njezina strast. Jer, njezina je struka nešto sasvim drugo. Ona je žena, majka i, kaže, blogerica koja ujutro ide na posao, a popodne po dijete u vrtić. U međuvremenu, u slobodno vrijeme, izrađuje sve što joj može biti korisno u organizaciji doma, najčešće u kuhinji, ali i što se tiče odjeće i dekoracije. Ona se zove Maris Miloš, a izrađuje razne predmete, od jednostavnih komada odjeće preko uporabnih do dekorativnih predmeta. Isprva su nas zainteresirale vrećice s ručkama pa nas je zanimalo kako je počela njezina priča…
Maris obožava prirodne materijale pa uglavnom koristi pamuk, žuticu i lan
– Šivaća mašina je sveprisutna u mom životu, otkad znam za sebe. Uvijek se nešto šivalo, takvo je to vrijeme bilo. Sada je, naravno, sašiven predmet mnogo skuplji nego takav kupljen u dućanu, mogu reći neusporedivo. Ali je zato i zadovoljstvo neusporedivo – kaže Maris i dodaje da je prvu vrećicu sašila kćeri kako bi u njih sortirali dječje igračke.
Tada je posudila jednu vrećicu od kćeri, a prijateljica je poželjela istu takvu, a onda je sašila još jednu manju, za sebe. I tako je sve počelo. A budući da je stiglo vrijeme blagdana, pomislila je da bi ih mogla iskoristiti za darove, ali i kao odličan asesoar nakon obiteljske večere, za pakiranje pekmeza, ajvara, kilograma neprskanih, domaćih limuna… U ove krpene “viseće vreće” može se, ovisno o njihovoj veličini, kaže, staviti svašta, a nakon blagdana mogu biti dobro rješenje za organizaciju čarapica i drugih dodataka u ormaru. Vise na vješalici, ili u kupaonici, ili gdje god treba nešto sakupiti na jednom mjestu.
– Od materijala za unutrašnju tkaninu koristim sirovo pamučno platno, žuticu, dok je vanjska tkanina pamučna mješavina, dekor platno. Za izradu, recimo, tri vreće različitih veličina treba mi jedna večer. Volim prirodne materijale, pa uglavnom koristim pamuk, posebno mi je draga žutica, sirovo pamučno platno… Volim i lan… – nabraja Maris, koja trenutačno izrađuje i etuije za tablet, pribor za crtanje ili što god se nekome učini zgodno.
– Uglavnom se uvijek nađe nešto za spremiti ili sakriti u ovakva spremišta. Oni su također od pamučnih materijala, a dodatno su podstavljeni vunenim flizelinom kako bi im dao mekoću i čvrstoću. Zato sam ih nazvala topli etuii – kaže.
A gdje nalazi inspiraciju? U obitelji, domu, prijateljicama…
– Inspiracija je zapravo sve što mi je potrebno. Razmišljam kako unaprijediti naš život detaljima koje zajednički osmišljavamo. Pritom mislim i na posjetitelje bloga. Veseli me kad nekoga uspijem potaknuti da izvadi svoju zaboravljenu šivaću mašinu, posudi staru od tete ili bake… Naravno, tu je i literatura, knjige, časopisi o šivanju, beskrajan internet… – dodaje Maris, čiji blog možete škicnuti na 100bofora.blogspot.com ili joj se javiti na Facebook profil 100bofora.
Korisna tajna…
Nakon šivaće mašine, u top pet alata koji su potrebni za šivanje Maris svrstava glačalo, a mi smo je zamolili da nam otkrije jednu svoju tajnu kako biste se i vi mogli upustiti u svoj mini projekt. – Za razliku od glačanja odjeće nakon pranja i sušenja, kad glačamo naprijed-nazad, za šivanje je važno glačalom samo pritiskati komad tkanine. Bitno je da ne razvlačimo tkaninu glačajući naprijed-nazad, nego da glačalo podižemo i spuštamo pritišćući tkaninu. Šavovi se, ovisno o kroju, ili pritisnu da se rastvore ili se pritišću na stranu. U oba slučaja prvo treba pritisnuti s “krive” strane, pa onda s “prave”, odnosno strane gdje je uzorak. Pritiskati treba lagano ili umjereno, na srednjoj temperaturi, ovisno o tkanini. Jednom kada je šav pritisnut, može se primijeniti vanjski, rubni šav ili šav koji će ukrasiti ili učvrstiti rub komada koji šijemo – otkriva Maris.
