Iako je već godinama u službenoj mirovini, za Ivana Šimunovića, novozelandskog poduzetnika rodom iz Dračevice na Braču, odmor znači rad, točnije stvaranje, kako bi on to objasnio.
- Cilj ne treba biti samo profit, već treba težiti da se nešto novo stvara, da živi, da se pokreće, otvaraju nove mogućnosti, da se obrće - kazao nam je Šimunović, koji nas je dočekao s "dobar dan" iako još ni jutarnju kavu nismo popili.
Radišan po prirodi, ovaj čovjek već je odradio tekuće poslove u svom supetarskom hotelskom naselju "Velaris" i obišao svoj "tajni" vrt - imanje Šimunović nazvano "Garden & Grill", smješteno na domak Miraca, svega dvjestotinjak metara od ceste prema Sutivanu.
- Ovo je nešto posebno, drukčije od onoga što inače radim. Novi izazov u koji sam se upustio iz čistoga gušta. Mogao sam i bez ovoga, ali trebalo mi je nešto za dušu. Još je tu posla oko njega, ali nije priša - kaže nam ovaj poduzetnik, koji je kupio nekoliko hektara zemlje poviše ceste odakle puca pogled na cijeli Brački kanal i posadio veliki maslinik.
- Ima tu oko 4500 maslina. One su moja velika ljubav, mir, osnova svega, baš kao što sam i na Novom Zelandu zasadio maslinik koji danas ima preko četrdeset tisuća stabala od kojih se razvila cijela proizvodnja kozmetičke linije "Olive i Tebe", koja se proširila po svijetu. Tamo smo radili ulje "Simunovich" koje je postalo poznato, a ovo bračko još je bolje. Redovito dobivamo nagrade i medalje za njega, a posljednja je bila ona na Noćnjaku. Otočni teren je idealan za masline, a uz pravilnu brigu o njima rezultati ne mogu izostati - priča nam novozelandski "kralj škampa" dok nas vodi kroz nepregledni teren u kamenjaru koji se blago spušta prema moru.
U sredini ovog ranča sagradio je Šimunović turistički objekt obložen bračkim kamenom, koji podsjeća na kakav toranj s prekrasnim vidikovcem. Bit će prava ekskluziva degustirati specijalitete na jednoj od poluotvorenih terasa tornja. Pazilo se tu na svaki detalj, pa su i boje u skladu s ruralnim ambijentom - drvo, štokovani kamen, zelenosivi detalji... Usred maslinika slobodno se šetaju kokoši, pivci, purani, a uokolo su na paši i ovce. O svima njima brine jedna bračka obitelj koja i živi na imanju svakodnevno obilazeći i brojne vrtove pune voća i povrća.
- Htjeli smo imati domaću verduru, pa smo posadili puno toga. Godišnje uberemo čak oko trideset i pet tona. Sve se tretira bez pesticida i drugih kemijskih sredstava, a jednom kad gosti dođu ovdje, moći se sami ubrati što žele. Voda je automatizirana, pa nema straha od suše. Inače, sva ova verdura ide na stolove hotelskog kompleksa "Velaris". Mogu biti sigurni da jedu zdravo i provjereno povrće i voće - priča ovaj netipični umirovljenik koji ne priznaje riječ "penzija". - Šta je to uopće?! - njegov je komentar.
Ovaj čovjek je sa dvadeset i tri godine otišao trbuhom za kruhom u Australiju. Prije negoli se zastalno vratio na rodni Brač, Šimunović je živio na Novom Zelandu gdje je upornošću podigao pravo poslovno carstvo. Tamo se povezao s hrvatskim iseljenicima koji su se bavili ribarstvom, pa je ubrzo kupio trgovinu ribom, ulagao u ribarsku flotu, naročito u tehnologiju oko ulovljenih škampa, ulagao u tvornice, restorane, radionice za brodove, trgovine ribarskom opremom i postao jedan od najbogatijih hrvatskih iseljenika. Prije nekoliko godina odlučio se vratiti na rodni Brač prodavši dio svog poslovnog svijeta, no ni na otoku nije mirovao investirajući, između ostalog, u hotelski kompleks "Velaris".
- Za mene je sve izazov, a sve hrvatske otoke smatram pravim blagom koje treba čuvati. Hrvatska ima obale u ukupnoj dužini koliko i Novi Zeland, pa zašto ne bi i ovdje bio prosperitet?! Samo treba stalno raditi na tome, ulagati, i mladima davati posao. Mi smo u sezoni zapošljavali oko 130 radnika, a sad ih je stotinjak. Trudimo se isplaćivati plaće u dan, a moje osnovno pravilo je da podmirim sve obveze i onda tek idem dalje, jer ne možete dalje ako imate dugova. Otoke treba gledati zasebno jer svaki je poseban. Brač ima sreću što je blizu kopna i ima dobre linije, a šta je s ostalima?! Pa pogledajte koliko su skupe cijene trajektnih karata! - komentira Šimunović.
Kada smo ga upitali za daljnje planove, samo se nasmijao. Ne sumnjamo da će se još nečega dosjetiti. Pitamo ga odakle crpi energiju, zašto se ne odmara kao svaki tipični umirovljenik.
- Pa ne ustajem više prije zore, u četiri sata. Sad spavam do 7.30, nekad i do 8 sati, a energija, to vam je sve od maslina - uvjerava nas šjor Ivan.
Izvor: slobodnadalmacija
Foto: Vojko Bašić/Hanza Media
