Mia Casa, kuća locirana u samom središtu stare dubrovačke jezgre, osim izgledom zanimljiva je i poviješću koju skriva između svojih zidova. Tijekom 19. stoljeća ova je kuća bila prodavaonica vina i octa i zbog svoje namjene okupljala je ljude raznih kultura i vjera.
Na prvi pogled u kući su vidljivi simboli kršćanstva i judaizma, ali i istočnjačkih kultura. Za zanimljivu kombinaciju vlasnici su se odlučili da bi ispričali priču jer smatraju da prostor s burnom poviješću ne zaslužuje ispraznost. U kući su nekoć stanovali roditelji sadašnjih vlasnika Miljenka Vukasa i Maje Vukas Džaić. Dio kuće u vlasništvu obitelji Vukas danas ima 80 kvadrata, po 40 na svakoj etaži. Ideja o renovaciji i uređenju te prenamjeni kuće u apartmane za iznajmljivanje rodila se u suradnji s arhitektima i dizajnerima tvrtke ANE MALA. Radovima je obuhvaćena detaljna i potpuna adaptacija, a vlasnici ističu kako im je promišljanje o idejama oduzelo gotovo jednako vremena kao i samo izvođenje radova.
- Sazdana je od tri materijala - gašenog vapna, drvenih parketa i kamena, štoviše, čak više od 100 komada kamene plastike rađene po mjeri u starom dubrovačkom stilu - kažu vlasnici koju su, da bi bili što vjerodostojniji, originalni kamen za nacrt tražili i po deponijima. Podovi od hrastova parketa i mozaične pločice provlače se kroz cijelu kuću u koju se ulazi kroz bijeli hodnik. Prizemlje još sačinjavaju dnevni boravak, kuhinja i kupaonica, a na katu se nalaze dvije sobe s pripadajućim kupaonicama. Većina namještaja u kući je od davnina, a prema zapisima na poleđini nabavljan je u Trstu prije mnogo godina.
Duh prošlosti
U kuhinji uređenoj u dubrovačkom stilu centralno mjesto zauzima stari venecijanski stol iz sredine 19. stoljeća. Sličan se stil provlači kroz sve prostorije, pa glavna spavaća soba asocira na sobu dubrovačkog vlastelina, dok je druga spavaća soba namijenjena dubrovačkoj gospođi. Prevladavaju bijela i zlatna boja, a vlasnici ističu kako su puno pažnje posvetili odabiru posteljine i dekora. Posteljina od damasta i egipatskog pamuka te jastučnice s ukrasnim rubom učinit će spavanje ugodnim, a zavjese izrađene od najfinijih talijanskih tkanina i izvezene napuljskim grbovima štite goste od preranog prodiranja sunca u ljetnim jutrima.
- Iako je osnovna ideja bila prenijeti duh prošlosti, kuća u potpunosti zadovoljava uvjete najnovijih tehnologija. Sva su tehnička rješenja moderna, provedena je klimatizacija, sve sobe imaju tzv. pametne hotelske brave koje se otključavaju karticama, a kupaonice svojim vizualnim i tehnološkim uređenjem daju odmak od starinskog stila koji prevladava ostatkom kuće - kažu vlasnici.
Željezna srca
Zidovi interijera, uz ranije spomenute vjerske simbole, obiluju i slikama. To ne čudi kad saznate da je vlasnik na dubrovačkim ulicama poznat pod nadimkom “Kolekcionar izgubljenih priča”. No kao strastvenom kolekcionaru odabir samo nekoliko slika predstavljao mu je problem pa se dosjetio zanimljivog načina kako odabrati ono najbolje za njegov interijer. Osmislivši svojevrsnu izložbu, poredao je 40-ak slika ulicom i vodio evidenciju o tome koji radovi privlače najviše pozornosti turista. Na njegovo iznenađenje, to nisu bile slike koje je osobno preferirao, ali one danas krase zidove Mia Case.
Pozornost prolaznika privlače i prozori kuće. Inspiraciju za njih bračni par Vukas dobio je na bračnom putovanju u Veneciji.
Gospođu Vukas posebno su zaintrigirala tamošnja željezna srca na prozorima, zvana ferro-quore. Brojali su tad koliko ih jedan prozor ima, prisjećaju se s nostalgijom. Vrativši se u Dubrovnik, primijetili su kako se takva srca nalaze samo na jednim vratima u Gradu, i kako su općenito željezni ukrasi na prozorima s vremenom nestali s dubrovačkih ulica. Bio je to dodatni poticaj da svoju želju pretoče u stvarnost. Na kraju razgovora, Miljenko Vukas nas je podsjetio na staru uzrečicu kako svaki grad treba posjetiti tri puta u životu. Nada se kako Mia Casom pridonosi svom Dubrovniku i daje razlog za posjet više.
Foto: Tonči Plazibat/Hanza Media
