VLASNICI: višečlana zagrebačka obitelj
INFO: kuća na kat, površine 150 četvornih metara, na parceli od 1000 kvadrata
LOKACIJA: otok Ist
U otok Ist, čini se, nije se teško zaljubiti. Barem ako je suditi prema onima koji su ga jednom posjetili i ostali hipnotizirani njegovim ljepotama: od bregovite unutrašnjosti, nasada vinove loze i maslina do pjeskovitih plaža, uvalica i sprudova. Ist je mali otok u zadarskom arhipelagu, površine niti 10 km2, smješten sjeverno od Molata, s istoimenim središnjim naseljem koji ima samo 250 stanovnika. Prikladan je za zaljubljenike u prirodu i pomalo osamljenički odmor bez ludih zabava u noćnim klubovima.
I to se već godinama ne mijenja. Međutim, unatoč svim svojim atributima, oni koji svake godine ljetuju na Istu istaknut će jednu manu, a to je loša povezanost s kopnom. Nekad je postojalo samo jedno pristanište za katamaran i trajekt, s kojih nije bio moguć silazak automobilom. Danas je situacija ipak bolja jer su na Istu dva pristaništa, jedno za trajekt, drugo za katamaran, a automobilima se mogu prevesti namirnice do kuće, ali ga se mora ostaviti na parkiralištu jer je mjestom i dalje zabranjen promet.
E sad, zamislite da ste upravo prije 15-ak godina gradili i opremali kuću i da ste svaku ciglu i sav namještaj morali prvo prevesti brodom te ih istovariti na traktore, a zatim prevesti do određene lokacije. Upravo takvu priču ispričala nam je višečlana zagrebačka obitelj, koja je prije 16 godina na Istu kupila kuću u gradnji.
Danas prekrasna, trostrano orijentirana vikendica s bazenom na parceli od oko 1000 četvornih metara, zelenilom je skrivena od pogleda, nalazi se tik uz obalu, ima mol i pruža nevjerojatan pogled na more i obližnje otoke. Vlasnici su na prvi pogled prepoznali taj potencijal, kupili kuću i dovršili je u samo godinu dana. – Gradnja objekta počela je 80-ih godina, ali je prijašnji vlasnik ostao bez financijskih sredstava.
Nas je, prije svega, privukao mol, koji je tadašnji vlasnik sagradio, i izlaz na more. Međutim, bili smo dosta limitirani postojećim tlocrtom, ali i okolnim parcelama pa nismo uspjeli zadovoljiti sve naše želje. Iako smo htjeli da kuća bude prizemnica, htjeli smo veću površinu zbog djece i unučadi pa smo morali ići u visinu. Dozidali smo kat prema postojećoj dozvoli kako je tada bilo predviđeno. Htjeli smo i konobu, ali nismo mogli rušiti postojeće zidove jer su nosivi. No, malim intervencijama uspjeli smo osnovni tlocrt prilagoditi našim potrebama i željama – govore nam vlasnici.
Preuređenje u najvećem dijelu u prizemlju odnosilo se na, dodaju, proširenje vrata kako bi dobili dva luka koji povezuju prostor s kuhinjom i boravkom, odnosno blagovaonicom, otvorili su i južni dio kuće kako bi dobili poveznicu s malom terasom, dok su nekadašnju cisternu za vodu prenamijenili u manju gostinjske sobe. No, već i sam pogled na kuću govori da je posebna pozornost posvećena okućnici: posađene su masline, vinova loza, prekrasna velika palma nalazi se pokraj ulaznih vrata, a ono po čemu je eksterijer poseban ljetna je kuhinja… O njoj ćemo, pak, nešto kasnije.
Do kuće se penje malim stepenicama s mozaikom keramičkih pločica, iskreiranog od resto-materijala koji je ostao nakon opločavanja kuće, odnosno njezina interijera i eksterijera. Naime, na podu svih prostorija kuće postavljene su pločice, isto kao i kod ljetne kuhinje te bazena. – Nakon grubih građevinskih radova krenuli smo s opločenjem. Pločice su već bile postavljene kada smo kupili kuću, ali su se uništile tijekom adaptacije. Odlučili smo se za keramiku boje kamena i pijeska jer je ideja bila da se kuća uklopi u okolinu i da nije osjetljivo za održavanje, a plava je ubačena da razbije monotoniju.
Tako smo nastavili i na katu – kaže vlasnica i dodaje da su dio zatečenog namještaja sami preuredili, a dio kupili novi. Ulaskom u kuću ulazi se u hodnik, desno je kameni luk koji vodi u blagovaonicu s bijelim stolom i stolcima koje je vlasnica sama preuredila, obojala u bijelu boju i pretapecirala u tkaninu cvjetnog uzorka bež i plave boje kako bi odgovarale pločicama u sličnoj kombinaciji, zatim bijeli kredenc te stara peć na drva plave boje koja tijekom ljeta služi više kao dekoracija, dok se tijekom zime koristi, naravno, za grijanje. Lijevi pogled također kroz kameni luk otkriva bijelu, ali moderniju, minimalističku kuhinju iz Ikee.
Kuhinju smo kupili praktički u sat vremena. Pronašli smo potrebne elemente, složili ih u cjelinu i to je bilo to – smije se vlasnica i dodaje kako je u timu sa suprugom ona estet, dok suprug ima tehničkog smisla pa čine odličnu kombinaciju jer se savršeno nadopunjuju. Iz kuhinje se stiže na malu terasu na kojoj obitelj često zna doručkovati, za ručno rađenim kamenim stolom, kupljenim na jednom od sajmova namještaja na Zagrebačkom velesajmu od jedne dubrovačke tvrtke koja danas više ne posluje. Uz taj manji stol kupili su i veliki, također ručno rađeni kameni stol s malim reljefima koji je postavljen uz bazen.
U prizemlju su i dvije manje gostinjske sobe, od kojih je jedna bila nekadašnja cisterna za vodu. – To je bio prostor gdje se skupljala kišnica, s obzirom na to da na otoku nema vodovoda. Cisternu smo premjestili pod zemlju, isušili prostoriju, zazidali je, uredili i prenamijenili – prepričava i dodaje kako je u prizemlju još jedna manja soba za goste.
Na kat kuće penje se vanjskim stepenicama, koje se nalaze desno od glavnih ulaznih vrata. Nažalost, ističu vlasnici, to je bilo jedino rješenje jer nije bilo prostora smjestiti ih u prizemlju. Ono što oduševljava na katu kuće zasigurno je prostran, svijetli dnevni boravak s golemim staklenim stijenama i terasom s koje se pruža predivan pogled. Gotovo u sekundi možete se zamisliti danima kako uživate na ovalnoj, pletenoj garnituri s bež jastucima, a potvrđuje nam to i vlasnica. – Tu smo garnituru spontano kupili, rekli su nam tada da je uvezena iz Indonezije i u svih ovih desetak godina nisam nigdje vidjela identičnu.
Ovaj pogled na pučinu nas je fascinirao na prvu, doživjeti zalazak sunca gotovo je nestvarno iz boravka, čak je i nevrijeme lijepo promatrati, osjećaš se kao da si usred oluje, ali si zapravo zaštićen.
Pogled na more nije nas motivirao samo na kupnju kuće nego i na cjelokupno uređenje, htjeli smo postići osjećaj kao da smo vani. Kada otvorimo klizne stijene i zapuše povjetarac, čuju se zvukovi, osjeti miris mora… Savršenstvo! – opisuje. I na katu je namještaj većinom bijele boje, osim tamnosmeđeg kredenca koji se zanimljivo otvara jer ima posebne pretince za čaše, a posebne za staklene boce.
Vlasnica je ponosna i na zeleni luster koji su mastori prema njezinoj želji obojali u bijelu boju, ali da izgleda izlizano i da stara boja izbija. Interijer u velikoj mjeri odaje što vlasnica voli.
Ukratko, prostrane, svijetle prostorije, bijelu boju, shabby chic stil i umjetnost. Naime, u svim prostorijama kuće prevladava bijela boja, prozori omogućuju puno dnevnog svjetla, dok je na zidovima postavljeno mnogo slika, od Murtića do Lončara, zatim poklona, keramičkih posuda… – Često putujemo pa donosimo suvenire.
Sve me te uspomene podsjećaju na vremena provedena na nekoj destinaciji, često obilazim sajmove gdje kupujem predmete koji me podsjete na nešto, na doživljaj nekog mjesta, i koji odgovaraju mojem ambijentu, mojem životu i bivanju u mojem prostoru.
Naravno, ako je cijena prihvatljiva. Nikad ciljano ne odlazim u kupnju, volim stihijski i spontano kupovati dekorativne elemente – kaže i dodaje da je najponosnija na dekorativni prekrivač u glavnoj spavaćoj sobi, ručno izrađen patchwork tehnikom. U dječjoj sobi zanimljiva je galerija, odnosno niša u kojoj su postavljena dodatna četiri madraca jedan do drugoga gdje unučad i njihovi prijatelji spavaju kada dođu na ljetovanje. I roditeljska i dječja soba imaju zasebne kupaonice. – Bilo nam je važno imati što više ležajeva u cijeloj kući kada nam dođu unuci i prijatelji.
Do galerije se djeca penju pokretnim ljestvama koje je osmislio suprug, a trebate ih samo čuti navečer kako se smiju i zabavljaju prije spavanja – kaže sa smiješkom. No, kao što obično biva, na moru se najviše vremena provodi vani, a upravo je okućnica ove kuće idealna za obiteljska druženja. Ljetna drvena kuhinja, smještena s lijeve strane kuće, uz mali vrt s mirodijama te malo povrća i cvijeća.
Kada su kupovali kuću, na toj je poziciji već bio ugrađen roštilj, a nekoliko godina poslije vlasnici su postavilo betonsku ploču i u nju ugradili štednjak, sudoper, perilicu posuđa i ostale elemente. – Kada ljetujemo, sve se odvija vani. Ako, naravno, ne pada kiša. Tu je i ručno izrađeni stol od betona opločen keramičkim pločicama koji izgleda kao izliven, zatim bazen punjen morskom vodom… Vinova loza provučena je ispod stepeništa na grede kod vrtne kuhinje, ali bez stupova pa daje dojam kao da lebdi, a ujedno daje prirodan hlad.
To je još jedan od izuma mojeg supruga – kaže i dodaje da je bilo zabavno, ali istodobno i naporno uređivati kuću zbog transporta materijala i opreme. – Htjela sam postići mediteranski ambijent pa sam u cijelu kuću unijela morsku notu poput ribica na zastorima, školjkica na vrpcama kojima se povlače zastori, a suprug je kupio stolić s nautičkim čvorovima, iako mu je noga bila polomljena.
U svakom slučaju, moram spomenuti da kuća ima dobro osmišljenu komunikaciju prostora, interijera i eksterijera pa se u njoj zaista ugodno može živjeti – zaključuje vlasnica kojoj je danas žao što se nije bavila dizajnom interijera. Mi kažemo: nikad nije kasno!
Foto: Biljana Gaurina/Hanza Media
