Vlasnica potkrovlja u kamenoj kući staroj više od 100 godina pozvala nas je u svoj dom ne bi li razbila predrasude o malim, klaustrofobičnim životnim prostorima.
Nekome 70 kvadrata stambenog prostora nije dovoljno za sve zahtjeve, želje i potrebe. A nekome ni 120. No, kako je živjeti u samo 20 kvadrata? Odgovor na to pitanje potražili smo u Splitu, u stanu mlade vlasnice koja nas je pozvala ne bi li razbila predrasude o malim, klaustrofobičnim životnim prostorima.
- Riječ je o staroj kamenoj kući, odnosno stanu u njezinu potkrovlju. Ljudi se često plaše nedostatka kvadrata, a željela bih da vide da kvadrati nisu prioritet kako bi prostor bio funkcionalan i ugodan... - glasila je njezina poruka, a mi smo se odmah uputili na “mjesto događaja” i nemalo iznenadili kad smo shvatili da je stan i manji od 20 kvadrata. Naime, površine je samo 18 kvadrata!
- Kuća je građena prije više od 100 godina, a sastoji se od tri etaže iste površine s tim da potkrovlje dijeli stubište sa susjednim stanom. Moja je obitelj kupila potkrovlje prije 27 godina, u njemu smo živjeli do prije pet godina, kad smo počeli razmišljati bismo li ga prodali ili renovirali. Zahvaljujući podršci mojih roditelja, odlučili smo ga potpuno preurediti kao moje mjesto stanovanja - kaže vlasnica.
Kad se upuštala u preuređenje, dodaje, nikako nije uspijevala naići na neki članak o uređenju tako malog prostora pa je bila skeptična iako ju je arhitektica Ines Jelavić uvjeravala u suprotno, govoreći da su arhitektima baš mali prostori poseban izazov.
- Arhitektica me uvjeravala da se od malo kvadrata može dobiti čudo. I eto, bila je u pravu. Imala sam sreću što mi njezin stil u potpunosti odgovara, a to je ukomponirati staro s modernim - kaže te dodaje kako je sve što vidimo u stanu zasluga arhitektice Ines Jelavić i njezine kolegice Minje Kuzmić, od izbora pločica i namještaja do rasvjete.
Prvotna ideja bila je podići krov kako bi se dobio još koji kvadrat, ali im to nisu dopustili strogi konzervatorski uvjeti. Posvetili su se stoga maksimalnom iskorištavanju postojećeg stanja. Ukratko, zamijenili su krov te ostavili vanjske zidove, a sve pregradne porušili i krenuli ispočetka. S unutarnjih zidova poskidali su nekoliko slojeva žbuke koje su postavljali prijašnji vlasnici ne bi li došli do izvornog kamena, a neočekivani moment bila je niša gdje se nekad nalazila krušna peć, što je otvorilo dodatne mogućnosti.
Eklektičan stil
- Jedan od mojih zahtjeva bio je da se WC premjesti s južne na sjevernu stranu stana, a stalno se spominjala i galerija, htjela sam je, ali nisam znala je li izvediva. Čak sam rekla arhitektici da ne moram spavati na njoj, ali bih je voljela imati. Na kraju smo uspjeli izvesti galeriju na kojoj spavam. I ona mi je najdraži dio stana - kaže vlasnica te dodaje kako je metalna konstrukcija za galeriju izvedena u jednom dijelu te je fiksirana prije nego što se postavljao krov.
Stan je južne orijentacije, a ulazi se sa sjeverne strane, kroz zajednički hodnik u kojem su u sklopu preuređenja stana renovirane drvene stepenice. Ulaskom u stan s desne je strane ugradbeni ormar te stepenice koje vode na galeriju, a ispod nje je kuhinja, dok se zaobilazeći mali kuhinjski šank dolazi do kupaonice, koja je jednim dijelom također ispod galerije. Ravno od ulaza je sofa, u desnom kutu su police i vinoteka, a na poziciji nekadašnje krušne peći je TV.
Što se tiče samog uređenja, kaže da nije imala određeni stil, već je to prepustila arhitektici, koja se odlučila za kombiniranje nekoliko stilova, odnosno za eklektiku.
- Smatram da je uspjela razbiti monotoniju do koje je moglo doći da smo se strogo držali jednog stila uređenja - kaže.
Na podu stana postavljene su pločice, po sredini je linija sa šarenim mozaikom koji se ponavlja u kupaonici, a na jednom je dijelu postavljen parket pepeljastosive boje. Uočavaju se i dvije originalne stropne grede, koje su ostale kako bi asocirale na starost kuće.
Crveni stolci
U stanu nema mnogo namještaja, a većina je rađena po mjeri: bijela kuhinja od medijapana sa šankom u boji drva, ugradbeni ormar u hodniku, ormarić u kupaonici... Jedini komadi koji nisu rađeni po mjeri nego su kupljeni su sofa, tri stolca i rasvjetna tijela. Razigranost cijelom stanu, pak, daju ručkice različitog dizajna na ugradbenim elementima.
- Ništa nije kupljeno nasumice, sve je bilo ciljano i promišljeno - kaže vlasnica i u smijehu prepričava kako su, primjerice, pločice za kupaonicu birale u jednoj trgovini u kojoj su sjele na pod te sat i pol slagale pločice kako bi stekle dojam kako će izgledati.
Kao još jednu zanimljivu anegdotu izdvaja i odabir stolaca jer joj je arhitektica predlagala crvenu boju, koju vlasnica inače ne voli, ali nije požalila što je poslušala savjet stručnjaka.
- Bilo bi povoljnije da smo prodali stan i odselili se nego da smo ga renovirali, ali moram zahvaliti roditeljima na podršci i arhitektici jer smo zaista uspjeli dobiti funkcionalan životni prostor. Imam osjećaj kao da živim u 28, a ne u 18 kvadrata - zaključuje.
Foto: Bašić Vojko/Hanza Media
