Stan u Zagrebu mladog bračnog para

Mlada poslovna žena Tatjana oduvijek je voljela biti okružena lijepim stvarima. Još od malih nogu shvatila je da ju smetaju bezveze nabacane stvari, bez smisla, bez reda, bez neke estetske logike. Primjećivala je boje, materijale, gledala kako se vizualno slažu, a svakodnevno razgledavajući trgovine specijalizirane za namještaj, ubrzo je shvatila da pronalazi predmete koje nitko ne bi ni pomislio kupiti, a za koje je ona, već na prvi pogled, znala gdje će ih smjestiti, kako i zašto.

Kada je prvi put ušla u 92 četvorna metra velik stan u strogom centru Zagreba, Tatjana se nasmiješila od uha do uha. Nekom prosječnom čovjeku vjerojatno ne bi bio jasan njezin smiješak jer, ruku na srce, prazan, derutan prostor u kojem se nalazila i nije baš davao razloga za neko veselje.

Nekim drugima vjerojatno ne. Ali ne i njoj. Ona je imala viziju. Interijersku viziju. U njezinoj glavi taj pusti prostor odmah je dobio obrise pravog doma. Onakvog doma kakvog je uvijek sanjala i željela.

– Bio je to tipičan tlocrt starogradnje s hrpom nepotrebnih prostorija i suvišnih zidova. Iako je stan velik i ne oskudijeva kvadratima, suprug i ja odlučili smo ga još više otvoriti kako bi slobodno ‘prodisao’ i otvorio se u svojoj punoj ljepoti. U konačnici smo ostavili tri velike prostorije od kojih je jedna dnevni boravak spojena s blagovaonicom i koji predstavlja središnji dio stana, a druge dvije su spavaće sobe.

Veće promjene u stanu, unatoč našim početnim željama, nije bilo ni moguće raditi jer je po sredini stana nosivi zid – objašnjava Tatjana i dodaje kako su suprug Vlatko i ona u ovoj priči sve osmislili i realizirali sami, slijedeći svoje želje i potrebe.

Nisu pristajali na kompromise, nisu htjeli savjete i baš su si zacrtali da će to biti njihov stan iz snova u kojem će maksimalno uživati. Prvo što su se odlučili jest da će u cijelom prostoru prevladavati kombinacija drva i metala te ogoljene cigle. – Općenito nam se sviđaju ti materijali, zasebno, a posebno nam se sviđa kako funkcioniraju zajedno.

Svi stanovi koje smo imali priliku vidjeti, što uživo, što po časopisima, a koji su imali drvo, metal i ciglu bili su nam predivni, bez iznimke. Ta tri materijala svojevrsni su zaštitni znak nama omiljenog industrijskog stila koji, da se razumijemo, ne funkcionira u svim prostorima.

Dapače, s njim treba biti vrlo oprezan jer ako ga pokušate isforsirati u nekom interijeru koji ga jednostavno ne podnosi, možete napraviti kontraefekt. Mi smo imali sreću što ovaj stan ima izrazito visoke stropove i velike prozore pa smo bez problema i razmišljanja mogli provesti svoju ideju o stanu uređenom u industrijskom stilu – otkriva simpatična vlasnica, kojoj ipak nije sve išlo od ruke prilikom uređenja. Prvi problem s kojim se susrela jest da stvari kojima je htjela opremiti stan nisu bile dostupne.

– U jednom trenutku nisam znala kako da nastavim dalje. Sve što mi se sviđalo, nije bilo dostupno, što zbog cijene, što zbog ponude na tržištu. Super je listati časopise i inspirirati se, no čim kreneš ideju pretvarati u realizaciju, eto izazova jer pola tih stvari koje želiš ne možeš kupiti kod nas, a baš si ih jako želiš. I onda kreće eksperimentiranje, mašta, kreativnost – priča Tatjana, koja naglašava kako joj se uz industrijske interijere jako sviđa i čistoća skandinavske estetike te razigranost eklektičnih prostora u kojem dominira namještaj iz 50-ih godina.

A što se tiče namještaja u njezinom stanu, Tatjana kaže kako je već prije početka bilo kakvih radova dobro znala što želi. Samo je to trebalo pronaći. – Volim Ikeu, njezine kolekcije i štih koji promoviraju. Već nekoliko godina vjerno pratim i listam njihove kataloge i uvijek se iznova oduševim dobrom ponudom. Suprug me često zeza kako sam doktorirala na Ikei i kako znam napamet gdje se što nalazi.

Nije to daleko od istine, pa ne čudi da sam većinu stvari za stan uzela u tamo, a posebno sam zadovoljna izborom kuhinje. Obično se ljudi odluče raditi kuhinju po mjeri, ali za mene nije bilo dvojbe. Metalna kuhinja ili ništa drugo. Na svu sreću, Ikea je još uvijek imala metalne fronte koje su kod njih već dulje vrijeme bestseller pa smo ih bržebolje kupili – ističe Tatjana, koja nikako nije htjela pločice u kuhinji pa su suprug i ona ogolili zid do cigle.

Uz to je nekako najbolje pasao metal, a drvene radne plohe naknadno su dodane kako bi cijelom ambijentu dale dozu topline. Vlasnici nisu htjeli raskošnu kuhinju jer im takva, kažu, uopće nije potrebna.

Kuhinja služi za kuhanje i sasvim je nepotrebno od nje raditi svemirski brod, smatraju Tatjana i Vlatko, koji se iz tog razloga nisu odlučili za inače uobičajene viseće elemente u kuhinji, već su sve što im treba u ovoj prostoriji smjestili na police. To im, ističu, paše jer cigla na zidu ostaje izložena u potpunosti, a ona je za njih najbolji i najljepši dekorativni element kuhinje.

Vodeći komad namještaja središnjeg dijela stana je masivan drveni stol koji su vlasnici nabavili u jednoj trgovini u centru Solidum, a oko njega su smjestili različite stolce od kojih prevladavaju Eamsovi kultni stolci kupljeni u Vitri za koje su vlasnici čak i prije nego što su se uselili znali da ih moraju imati.

Tu su još i metalni stolci iz Kike koji su se odlično uklopili s popularnim ‘eamsicama’ te barski stolci u industrijskom stilu, također kupljeni u Kiki. U blagovaonskom dijelu još se ističe rasvjeta, točnije masivni lusteri, također iz Ikee koji su se zbog visokih stropova odlično uklopili u stan.

Drugim riječima, njihova veličina ne iritira već djeluje kao sasvim prirodan prostorni slijed. U nastavku blagovaonice je dnevni boravak, pravo srce doma u kojem se vlasnici opuštaju nakon napornog radnog dana, piju prvu jutarnju kavu ili se druže s prijateljima navečer. Trosjed u boji senfa kupljen je u BoConceptu, a Tatjanu i njezinog supruga osvojile su uz boju i njegove noge, tipične za namještaj iz 50-ih godina koji toliko vole.

Dnevni boravak još krase razne originalne sitnice poput satova koji prikazuju vrijeme u tri grada – Zagrebu, New Yorku i Tokiju, metalne police na kojoj se nalaze najdraže stvari vlasnika donesene s raznih putovanja ili darovi dragih osoba, a jako dobro u ovom dijelu stana funkcioniraju i plakati te metalne oznake na zidovima koji stanu daju personaliziranu notu, ocrtavaju karakter vlasnika, onoga što vole, što im je bitno i za čim se vode u životu.

Inače, u ovom središnjem dijelu stana nalazi se i mini radni kutak koji djeluje jako šarmantno s radnim stolom na kotačiće i uokvirenim plakatima koji stoje na minimalističkoj polici i osvježavaju cijeli taj kutak. – Jako je zgodan taj mobilan stol jer na taj način radni kutak možemo premještati iz jednog kutka stana u drugi. Kako nam paše.

On nije fiksan već je moguće, primjerice, ako netko glasno gleda TV u dnevnom boravku, a drugi mora raditi, u kratkom roku i jednostavno premjestiti stol u drugi dio stana i raditi na miru, u tišini.

– Ne možemo reći koja nam je najdraža prostorija u stanu jer smo svaku radili s toliko ljubavi i pažnje i u svakoj istinski uživamo, svaka je posebna na svoj način i sa svakom smo zadovoljni kako je ispala. Dnevni boravak je jako prostran i ugodan, kuhinja je s druge strane mala, ali cigla u kombinaciji s metalnim kuhinjskim elementima i drvene radne plohe, čine ju posebnom. Tu je i kupaonica, inače dosadnjikava prostorija koju smo uspjeli s par zanimljivih trikova ‘dignuti’ i pretvoriti u genijalno mjesto s velikim tušem i ‘subway’ pločicama.

No ipak, moram priznati da mi najveće zadovoljstvo i ponos pričinjava galerija koju smo zamislili suprug i ja, a koju je na kraju realizirao jedan arhitekt što je ujedno bila i jedina arhitektonska intervencija u stanu. Naime, galeriju je bilo moguće izvesti zbog izrazito visokih stropova.

Iako je gornja visina nedovoljna za stajanje, sasvim je dovoljna za spavaći dio. Poseban efekt joj daju originalne grede za koje nam je arhitekt savjetovao da ih ostavimo vidljivima kako bi se još malo dobilo na visini – priča Tatjana i dodaje kako joj nema ništa draže nego odspavati popodne na galeriji, a otkriva kako i njihovi gosti uživaju spavajući tu.

– Galerija daje neku dozu intimnosti i bajkovitosti. Uostalom, spavati na povišenom je nešto što smo svi željeli kada smo bili mali.

No, jako volim i svoju spavaću sobu koja je pravi primjer one rečenice kako su najljepše stvari često i najjednostavnije. Udoban krevet i sivobijeli tonovi koji umiruju, naša su formula za najljepšu spavaću sobu u kojoj ništa ne ometa bezbrižan san – kaže Tatjana koja smatra kako su najveće prednosti ovog stana 380 centimetara visoki stropovi i originalna cigla koji su definitivno odredili smjer uređenja. No, ima i mana, kaže. Poput primjerice nosivog zida zbog kojeg suprug i ona nisu mogli raditi velike promjene u izvornom tlocrtu.

– Danas kada me netko pita što bi mijenjala u svom stanu, odgovor je – ništa. No, moram naglasiti kako je ovaj stan naš projekt koji se konstantno nadopunjava. Volimo se igrati prostorom i iskušavati njegove mogućnosti pa se zato nemojte začuditi ako već za mjesec dana, kada vas pozovemo na kavu, nećete moći prepoznati stan i pitat ćete se kako je moguće da u tako kratko vrijeme doživi tako nevjerojatnu transformaciju – smije se Tatjana.

I kad smo već pomislili da smo vidjeli sve – iznenađenje u hodniku koje nismo primijetili pri ulasku. Umjesto očekivanih, uvijek istih polica, sasvim genijalno rješenje! Vješalice obješene na lanac! Jeftina, efikasna i još k tome funkcionalna ideja. Veliko bravo od nas!