Vlasnik, Škot podrijetlom iz Hrvatske, odlučio je 100 godina staru kuću obnoviti u čast svojeg djeda
Moji preci živjeli su u mjestu Pitve na Hvaru i krajem 19. stoljeća odlučili su se odseliti u zapadnu Australiju gdje je kasnije rođen i moj djed. Nakon što je u II. svjetskom ratu sudjelovao u bitkama na Pacifiku, život ga je odveo u Kamerun gdje je radeći u Britanskoj kolonijalnoj službi upoznao moju baku Škotkinju.
Drugu polovicu svojeg života tako je proveo u Škotskoj gdje sam se i ja rodio, a njegove priče o Hvaru kao jednom od najljepših otoka na svijetu snažno su utjecale na mene. Prije deset godina na svoje sam se oči uvjerio da je bio u pravu, a rođakinja mi je ponudila da otkupim ruševinu koja je ostala iza naše obitelji u Pitvama. Tu ponudu nisam mogao odbiti i, vodeći se srcem, a ne razumom, odlučio sam je obnoviti u čast svome djedu, čime je na neki način završeno 100 godina dugo putovanje. Kako je on nosio nadimak Spril, prema prezimenu svog oca - Spriljan, isto ime danas nosi i naša kuća - ukratko je pomalo nevjerojatnu priču o povijesti jedne obitelji i sudbini stare kuće ispričao vlasnik, 50-godišnjak iz grada Aberdeena na sjeveroistoku Škotske.
Nedavno dovršena obnova ruševine trajala je čak 10 godina zbog vrlo zahtjevne administrativne procedure i opširne papirologije te je uključivala nadogradnju do visine najviše susjedne zgrade i potrebna poboljšanja prema smjernicama Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture i projektu arhitektice Marije Bošković iz Splita.
JEDNOSTAVNOST
Danas je to potpuno opremljena kuća od 180 četvornih metara koja se prostire na tri nivoa te ima 10 kvadrata terase i 8 kvadrata ulaznog dvorišta. Izvana je to tipična tradicionalna kamena hvarska kuća sa škurama od ariša, dok je unutrašnjost uređena prema ideji vlasnika u kombinaciji rustikalnog i suvremenog stila te prevladavaju kamen, cigla i drvene grede te modernija rješenja, poput staklenih pregrada koje povećavaju prodor prirodne dnevne svjetlosti u interijer s obzirom na to da starinske dalmatinske kuće imaju relativno malene prozore.
- Osnovna ideja su bile jednostavnost, čvrstoća i praktičnost koje pružaju potpunu udobnost. Pod je obložen pločicama koje imitiraju boju bračkog kamena, a toplinu smo unijeli bojama, i to narančastom, bež i mornarskoplavom te tkaninama i uzorcima. Moguće je primijetiti i pokoji nautički detalj, poput replika starinskih kip prekidača koji su raspoređeni po cijeloj kući - pojasnio je vlasnik koji je mnoge godine svojeg života posvetio plovidbi, posebice jedrenju, te se može pohvaliti da je preplovio Atlantik.
Prizemlje je otvorenog tlocrta te sadržava kuhinju koja se prostire na 10 kvadrata i dnevni boravak s blagovaonicom od 40 kvadrata, dok centralnu poziciju zauzima veliki kamin na drva danskog proizvođača Morsø koji može zagrijavati cijelu kuću.
Stubama se stiže na prvi kat gdje su dvije sobe. Manja s ručno rađenim krevetima na kat od 7 kvadrata i veća od 11 četvornih metara s izlazom na terasu. Tu je i vrlo praktična kupaonica s walk in tušem. Princip otvorenog tlocrta ponovno je primijenjen i na drugom katu, gdje je u 40 kvadrata uređena još jedna velika spavaonica s radnim kutkom i pogledom na sve 4 strane svijeta, dok odvojena kupaonica zauzima 4 četvorna metra. Posjetiteljima je na raspolaganju i uređeni potkrovni prostor od 14 kvadrata koji mogu iskorititi kao dodatnu sobu ili spremište.
- Namještaj smo nabavljali na raznim mjestima. Starije komade smo dovezli iz Škotske, dok su noviji kupljeni u Hrvatskoj. Sav namještaj je biran tako da bude praktičan i čvrst te da odgovara otočkom ugođaju. Restaurirani antikviteti iz Škotske, poput viktorijanske fotelje i raznih stolića, kombinirani su s komadima iz Mebla i Ikee. Dekorativne tkanine su poznatog britanskog proizvođača Andrew Martin, a posteljina je John Lewis. Sagovi i zidne svjetiljke kupljene su u Marakešu, a u dnevnom boravku je i jedan stol koji je moj djed davno nabavio u džunglama Kameruna - rekao je vlasnik.
OTOČKI TEMPO
Prilikom obnove posebno ga je oduševila činjenica da sve radove na kući mogu obaviti lokalni majstori s otoka. Tako je, primjerice, angažirao klesara iz Vrsnika te krojača i keramičara iz Svirča, no trebalo je vremena dok nije uhvatio lagani otočki tempo.
- Osim iscrpljujuće i kompleksne pravne i administrativne procedure koja je, kako sam naučio, boljka svakog razvojnog projekta u Hrvatskoj, s vremenom mi je postalo jasno da lokalni obrtnici, iako mogu odraditi odličan posao, imaju vrlo ograničen period u godini kada su dostupni i kada žele raditi. U početku nam je to bio problem, no s vremenom smo se ‘sinkronizirali’ s otokom i naučili kada možemo očekivati da posao bude obavljen, a kada ne.
No, da ne budem tako negativan, moram napomenuti da mi je složena hrvatska administracija donijela i mnogo sreće u životu. Naime, čekajući da mi službenici odobre potrebne dokumente, u Zagrebu sam sjeo u kafić na piće i tamo upoznao svoju današnju suprugu s kojom sam se prije sedam godina vjenčao u katedrali u Hvaru. Danas imamo dvojicu divnih dječaka od četiri i šest godina - sa smiješkom je zaključio vlasnik.
Foto: Paun Paunović/Hanza Media
