Istražili smo je li primjena razdjelnika opravdana i na koji način možemo uštedjeti na troškovima za grijanje.
Prije više od tri mjeseca, početkom lipnja, tadašnja tehnička Vlada odbila je prijedlog za ukidanje obveze ugradnje razdjelnika i davanje slobode građanima da sami odluče žele li to ili ne te žele li da se raspodjela i obračun troškova vrši očitanjem razdjelnika, kao i da se krajnjem korisniku olakša isključivanje iz centralnog sustava za opskrbu toplinskom energijom.
Razlog za odbijenicu bio je taj što se “slobodnim izborom ne bi ispunila svrha niti cilj EU direktiva o energetskoj učinkovitosti, gdje se ugradnja razdjelnika spominje u kontekstu obveze do 31. prosinca 2016. godine”.
VEĆI RAČUNI
Uskoro počinje sezona grijanja, a mnogi su se građani pobunili jer su im se lanjski računi, nakon ugradnje razdjelnika, povećali umjesto smanjili. Građani koji još nisu ugradili razdjelnike, pak, pitaju se hoće li i kad Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost raspisati natječaj za subvencioniranje ugradnje, s obzirom na zakonski rok koji uskoro istječe, ali i nedavne informacije o kašnjenju isplate subvencija za energetske obnove obiteljskih kuća i višestambenih zgrada. Sve to potaknulo nas je da istražimo dobru i lošu stranu razdjelnika topline.
- Nekoliko je ključnih točaka koje su dovele do današnje situacije u kojoj suvlasnici u pojedinim stambenim zgradama imaju niz problema, počevši od uvećanih računa za grijanje, preko lošijeg grijanja nego prije ugradnje razdjelnika do šumova, odnosno buke u sustavu grijanja. To su: nedovoljna javna kampanja i informiranje javnosti, pogotovo krajnjih korisnika, o Zakonu o distribuciji toplinske energije i promjenama koje on donosi, ali i nedovoljna zainteresiranost krajnjih korisnika i odgađanje njegove provedbe, te dobra prilika za zaradu dijela tvrtki koje su se registrirale za posao ugradnje razdjelnika, ali su izostavile bitne informacije kako bi lakše dobile posao - komentira Dražen Pomper, vlasnik tvrtke za upravljanje višestambenim zgradama Monel.
A ŠTO JE PRETHODILO TOME?
U vrijeme kad su stambene zgrade projektirane, sustavi centralnog grijanja bili su dimenzionirani da osiguraju dovoljno topline u svim prostorijama za ugodan boravak, uglavnom bez ventila kojima se moglo smanjiti grijanje. Stoga se regulacija topline odvijala otvaranjem prozora, a s obzirom na to da je cijena grijanja bila povoljna, krajnje korisnike to nije zamaralo. S druge strane, donesen je Zakon o distribuciji toplinske energije, koji je u osnovi imao zadaću otvaranja tržišne utakmice, racionalizacije potrošnje energije, a time i smanjenja emisije CO2 te zaštite krajnjih potrošača u smislu omogućavanja plaćanja onog što troše, odnosno da se plati stvarno potrošeno.
ŠUMOVI I BUKA
- Ključno je pitanje kako spojiti dvije tehnologije iz različitih povijesnih razdoblja u jednu funkcionalnu cjelinu sukladno zakonu, a financijski prihvatljivu za krajnjeg korisnika? Ugradnjom razdjelnika topline i termostatskog ventila, odgovor je koji ste uglavnom mogli dobiti. Međutim, to je daleko od istine - ističe Pomper i dodaje kako je ugradnjom razdjelnika i termostatskih ventila do sada pasivni sustav grijanja pretvoren u dinamički.
- Stalnim promjenama propusnosti termostatskih ventila dolazi do stalnih promjena tlakova u sustavu, što može prouzročiti niz problema. To su uglavnom šumovi i buka u radijatorima te njihovo nejednako zagrijavanje. Kao najjeftinije rješenje za te probleme uglavnom se nudi ugradnja jače cirkulacijske pumpe ili impulsne “pametne” pumpe, jer to rješenje kao uvjet pred izvođače radova postavljaju krajnji korisnici. Razlog tome su niska platna sposobnost, nedovoljna informiranost, a time i strah da će kupiti nešto što im realno ne treba. Samo zamjena pumpe nije cjelovito rješenje - kaže.
Naime, ogrjevni medij, u ovom slučaju topla voda, u cijevima uvijek ide tamo gdje je otpor najmanji pa se u pravilu događa da do svih radijatora ne može doći jednaka količina ogrjevnog medija. Nova jača pumpa može pridonijeti poboljšanju rada sustava, ali ipak ne rješava problem novonastalog hidrauličkog neuravnoteženja u cijelosti. Rješenje je, napominje, balansiranje sustava grijanja.
ŠTO ČINITI?
- Ugradnjom balansnih ventila u sustav grijanja izjednačavaju se tlakovi u opskrbnom dijelu sustava grijanja. Na taj način osiguravaju se preduvjeti da svaki radijator dobije potrebnu količinu ogrjevnog medija, a time i željenu temperaturu prostora. Nepotpuna, loša ili jeftina tehnička rješenja u većini slučajeva dovela su do problema u kvaliteti grijanja, ali i do neostvarenih očekivanja, uštede i još važnije, nižih računa grijanja - kaže.
Da bi se mogla smanjiti potrošnja toplinske energije, što mnogi zovu štednja, treba smanjiti potrebu za njom. Pomper ističe kako je rješenje poboljšanje energetskih svojstava građevine, kao što su poboljšanje ovojnice zgrade, izmjena stolarije... Iako je cijena takvih rješenja viša, vrijeme povrata uloženog novca je između šest i deset godina.
- Što se tiče smanjenja potrošnje samom ugradnjom razdjelnika, ono je moguće, ali u manjoj mjeri. Jedino promjenom ponašanja i ispravnim postupanjem svakog krajnjeg korisnika, moguće je smanjiti ukupnu potrošnju u zgradi. Po logici stvari to bi trebalo rezultirati smanjenjem mjesečnih iznosa računa za grijanje. Međutim kako razdjelnici topline nisu mjerni uređaji, različiti vanjski faktori kao što su nepravilno prozračivanje, ali i zatvaranje radijatora kada nema nikoga doma mogu utjecati na iznos računa grijanja na više, ali i na niže - zaključuje.
