ZAGREB - Svaki prijenos iz New Yorka publici u kinima prikaže novu senzaciju koja gledateljima u Metropolitanu ostane skrivena zastorom. Preksinoć je to bila promjena scene između dviju slika prvog čina Verdijeve opere “Simon Boccanengra”.
Dugovječna klasična produkcija u režiji Giancarla del Monaca postavljena je u okvir historicističke i hiperrealistične scenografije i kostima Michaela Scotta. Noćni prizor na trgu u Genovi i odaje duždevog dvora djeluju poput filmskog seta. Ali, vrhunac je prizor parka vile Grimaldijevih, nakon koje slijedi još veličanstveniji interijer đenoveške Vijećnice.
Senzacija predstave
Fantastično ozvučen orkestar bio je pod ravnanjem Jamesa Levina pravi pogon silne Verdijeve glazbene dramatike, ali najveća senzacija predstave bio je ipak tumač naslovne uloge. Premda nikada nisu utihli tračevi o friziranoj godini rođenja, silna Domingova energija i pjevačka kondicija, o kakvima i većina mlađih pjevača može samo sanjati, fascinantne su i za njegovih službenih 69 godina.
Ponovni uzlet
Uz to idu i potpuna umjetnička zrelost i glumačka uvjerljivost u tumačenju ekstremnih psiholoških stanja i nijansi moćnog opernog lika.
Uz pomoć redom vrhunskih pjevača (Adrianne Pieczonka, Marcello Giordani, James Morris i Nicola Alaimo), slavni se tenor ponirući u dubinu ove baritonske uloge uzdigao do još jednog od svojih pjevačkih i umjetničkih vrhunaca.
