ZAGREB - Zbog snimanja nove sezone iznimno popularne humoristične serije “Odmori se, zaslužio si”, svestrana i talentirana glumica Dora Fišter, koja tumači lik simpatične Bibe Kosmički, idilu slovenskog sela Kicar ponovno je zamijenila gradskom vrevom rodnog Zagreba.
Naime, u obiteljskoj kućici okruženoj livadama, konjima, šumom i pjevom ptica Dora Fišter je sa suprugom glumcem Tadejom Tošem uredila svoj dom, a tamo je svoje prve korake napravila njezina 1,5-godišnja kćerkica Eva.
Budući da su Dorini preci velikani hrvatskog teatra, poput Marije Ružički Strozzi, Tita Strozzija, Maje Pečić Strozzi te Elize Gerner, nakon završene Škole za primijenjenu umjetnost talentirana slikarica ipak se okrenula glumi i tako uspješno nastavila stopama svoje obitelji.
• Koliko ste zadovoljni novom sezonom serije “Odmori se, zaslužio si”?
- Mislim da je svaka nova sezona koju snimamo, a ovo je četvrta, na neki način drugačija. Između svake nove sezone prođe i do godinu i pol dana. U tom se periodu svakome od nas dogode razne stvari koje nas mijenjaju, okolnosti koje nas učine drugačijima. Uostalom, svaki smo put za godinu ili dvije stariji nego prethodne sezone. Bolesti, rođenja, promjene kilaže, novi projekti i ostalo sigurno utječu na svakoga od nas i samim time na atmosferu u kojoj se radi. Što se mene tiče, ovo je najbolja sezona, nekako najzrelija i po pitanju likova najrazrađenija. Što se tiče zadovoljstva, ono uvijek postoji, naročito kada dođem prvi put doma s velikim paketom u kojem su zapakirani scenariji i kada krene prvo čitanje, pa sve do zadnjeg kadra i oproštajnog tuluma. Sve što je u vezi s tom serijom, od scenarija, režisera, kolega, svih koji sudjeluju, pa i tehničkih pitanja i odjeka u javnosti, u meni pobuđuje čisto zadovoljstvo.
• Nakon boravka na selu u idiličnoj atmosferi kako vam je bilo vratiti se u gradsku gužvu i nemati toliko vremena za kćerkicu?
- Nemam neki osjećaj da sam ikada izgubila kontakt s gradskim životom. Istina je da mi je život donio i druge blagodati i mogućnosti življenja osim gradske gužve, ali ne znam zašto bi jedno isključilo drugo. Život na selu donosi neke trenutke koji možda nisu tako usko vezani za prirodu posla kojim se bavim, ali su itekako ključni i od presudne važnosti za moj osobni rast i razvoj. Drago mi je da sam to prepoznala i da me želja za uspjehom u poslu nije spriječila u tome da od života uzmem i ono što možda na prvi pogled izgleda kao odlazak ili udaljavanje. Život u gradu nudi pak poslovnu realizaciju!
• Je li vam naporan život na dvije adrese?
- Život je borba za sve nas, s jednom, dvije ili pet adresa. Sigurno da iziskuje veći napor u nekim segmentima, kao što su vožnja, dozvole boravka, pakiranje i raspakiravanje, općenito organizacija, ali svaki mudrac zna da kada se odričemo dobivamo više.
• Jeste li razmišljali o ozbiljnijem angažmanu u Sloveniji i kolika vam je barijera jezik?
- O tome da se angažiram u Sloveniji vrlo sam malo razmišljala. Spontano mi se dogodilo da sam tamo radila nekoliko predstava. Naravno da sam otvorena za sve suradnje, ali čini mi se apsurdnim odbaciti sve ono što ovdje imam, materinski jezik i korijene, dakle sve ono od kuda potječem, i početi od nule. Možda da je to na tisuće kilometara udaljenosti, onda bih vjerojatno intenzivnije razmišljala o novom početku, ali na ovakvoj udaljenosti kao što su Hrvatska i Slovenija čini mi se mogućim ostati vjerna svojim korijenima. Slovenski sam jezik naučila i doma razgovaramo na oba jezika, i uz sve komplimente koje dobivam na račun moje slovenščine, mislim da je govor na sceni nešto drugo.
• Budući da ste se u svemu okušali, koji vam je medij najdraži; kazalište, film ili TV?
- Sve me podjednako veseli. Zapravo mislim da prave stvari u mom poslu za mene tek dolaze i da je za takve rezimee ili zaključke prerano. Nisam još sve ni pošteno isprobala i naradila se pa da sada mogu reći: ‘E, baš je ovo ili ono nešto u čemu najviše uživam.’ Jednako me privlače svi mediji.
• Imate jaku umjetničku, posebno glumačku genetiku. Jeste li oduvijek razmišljali o glumačkom pozivu?
- Pa to je sve međusobno isprepleteno. Geni koje nosimo u sebi, utjecaj okoline, san djevojčice ili sudbina koja ti je možda već odavno zapisana. Ja vjerujem da je to bila moja odluka, osobna i iz dubine srca. A nikad ne znaš! Možda mi je baš jednom u snu došla prabaka i rekla: ‘Dora,ti si rođena za to, budi glumica!’
• Jesu li vam glumački korijeni ponekad bili i otežavajuća okolnost? Jeste li se zato imali potrebu dodatno dokazati?
- Priča s akademijom vrlo je delikatna. Bilo je puno strahova, frustracija i nezadovoljstva. Teško je sada ovlaš razložiti te probleme. Sigurno je to da smo bili vrlo mladi i zaigrani. Za sebe mogu reći da sam bila u blagoj nesvijesti, da nisam imala dovoljno samopouzdanja, da sam se svaki dan pitala je li to to. A to su recimo pitanja s kojima se institucija nije bavila. Danas na to gledam drugačije, iako se nadam da je istina na pola puta. Ne treba se akademija baviti pubertetom i odrastanjem i sigurno je da treba znati akcente i pravilno izgovarati riječi, ali isto tako baviti se nečijim osobnim problemom dobar je preduvjet za stvoriti dobroga glumca profesionalca. S druge pak strane, tamo sam provela i neke najljepše trenutke svojega života i doživjela vrlo lijepa iskustva. Ni za dobra ni za loša moji korijeni nisu bili otežavajuća ili olakšavajuća okolnost. Akademiju istovremeno i mrzite i obožavate!
• Koliko vas je majčinstvo izmijenilo?
- Postala sam nježnija i osjećajnija. Češće se rasplačem u lijepim trenucima i rjeđe u teškim. Eva je kao ogledalo. U odnosu s njom najbolje vidim kakva sam. Koliko sam tolerantna, fleksibilna, živčana, susretljiva, lijena, nasmijana. Svaki dan zahvalim dragom Bogu što je imamo.
• Kako se vidite za 30-ak godina?
- Vidim se kao majka troje djece i fantastična glumica koja igra uloge baka i koja u slobodno vrijeme živi seoskim životom.
• Imate li redateljskih ambicija ili ideje za vlastiti scenarij?
- Da, apsolutno. Ideja je puno i želja postoji. Let it be!
Volim slikati i to me katkad sasvim ispuni
Iako je pokazala izniman talent za likovnu umjetnost, Dora se ipak odlučila za glumu.
• Završili ste Školu za primijenjenu umjetnost. Kako to da niste nastavili u tom smjeru?
- Pa to je možda ona priča o prabaki koja mi je došla u snu.
• Slikate li u slobodno vrijeme?
- Volim slikati i to me ispunjava, iako se dogodi da imam vremena a da me jednostavno ne privlači. To je više povezano s nekim fazama i voljom da nešto iskažem nego sa slobodnim vremenom. Najviše slika naslikam kad je neki poseban događaj u mom životu ili kada o nečemu intenzivno razmišljam.
• Kako se vidite za 30-ak godina i što biste voljeli postići u svojoj karijeri (nešto što bi smatrali vrhuncem karijere)?
- Vidim se kao majka troje djece i fantastična glumica koja igra uloge baka i koja u slobodno vrijeme živi seoskim životom.
Zbog ljubavi prema glumcu Tadeju Tošu preselila se na seosko imanje
Zbog ljubavi prema slovenskom glumcu Tadeju Tošu Dora Fišter iz Zagreba se preselila na seosko imanje kraj Ptuja. No, seoski život potpuno ju je osvojio, posebno uz osobu s kojom namjerava ostati cijeli život.
• Kako ste znali da je vaš suprug Tadej Toš čovjek vašeg života?
- To jednostavno znaš! Vidim ga i želim s njim provesti ostatak svog života. Želim s njim ostarjeti...
• Nasmijava li vas suprug i privatno budući da je, među ostalim, i majstor stand-up komedije?
- Tadej je vrlo kvalitetan čovjek i glumac i najzrelija osoba koju poznajem. Njegova je duhovitost konstanta njegova karaktera i način razmišljanja, tako da nema nekoga gumba koji se upali pa postaje komedijant. Jednako dobro radi i druge žanrove jer je naprosto profesionalac u svome zanatu. Naš brak je mirna luka u kojoj puni baterije, a na meni je isprobao sve svoje loše fore.
