Volio bih da se mogu pridružiti oduševljenju kakvo je u rasprodanoj Tvornici od prvog rifa gitara i prvog piska gajdi zavladalo među pretežito mladim navijačima i navijačicama bostonskog celtic-punk benda Dropkick Murphys , ali ne mogu.

Nitko ne može poreći volju, energiju i htijenje benda da čak i bez pjevača Ala Barra koji je uoči prvog nastupa na europskoj turneji zbog problema s gušteračom ostao ležati u minhenskoj bolnici, a na čije je mjesto spremno uskočio basist i osnivač benda Ken Casey, zakuha atmosferu u kojoj se uz irske zastave i dresove Celticsa pale i bengalke.

Furiozan nastup

To im je uostalom i uspjelo i teško da je koji navijač nakon prvog susreta s Murphysima na domaćem terenu kući otišao razočaran. Vjerojatno će i Murphysi u Boston ponijeti slične utiske, vodili ih orgaizatori koncerta i na tekmu Medveščaka pa su doživjeli da im cijela Arena skandira ime benda.

Ipak, kad se ohlade glave, pogase bengalke i skinu dresovi te se malo ozbiljnije proanalizira njihov furiozan nastup, ispada kako su Dropkick Murphys prilično jednodimenzionalan, autorski ne baš zanimljiv i, kako bi Ameri rekli, “one trick pony” bend. Murphys pokušavaju baštiniti naslijeđe Poguesa, Rancida čiji je Lars Frederiksen producirao rane albume i Stiff Little Fingersa, no teško da se bostonska punk-folk kohorta autorski može mjeriti sa spomenutima.

Sve se na kraju svodi na stadionski huk, kao u nizu pretežito dosadnih Oi! punk bendova, uz često isprazno gitarističko rifljanje i pokoji keltski začin na gajdama i bendžu, odnosno na neku vrst irskim folklorom garniranu karnevalizaciju punka.

Potmula buka

Možda bi dojam bio bolji da se ton-majstor Murphysa potrudio složiti prezentniji i čišći zvuk, a ne samo isporučiti potmulu buku s previše baseva, ali kako god se zbroji i oduzme, unatoč grotlu koje su zakuhali navijači oduševljeni gostujućom momčadi, Dropkick Murphys jednostavno se ne mogu mjeriti sa spomenutim bendovima, o The Clash da i ne govorimo, pa čak ni sa stilski raznolikijim i nažalost nešto manje popularnim keltskim folk-punk bendom Flogging Molly .