Druga dobra godina Marija Mendeka
Kada je prije gotovo dvije godine na tržište izašla prva Selekcija Marija Mendeka, iz berbe 2003., reakcije su bile, blago rečeno, podijeljene. Neki su Mendeka optuživali da je napravio solidno međunarodno vino na račun identiteta plavca malog, dok su drugi upozoravali na to da se Selekcija iz 2003. prerano pojavila na tržištu. Naposljetku, i iznimno visoka cijena utjecala je na kontroverznost prvog vinarskog pothvata ovog trgovca vinima, koji je odgovoran za prisutnost mnogih velikih svjetskih etiketa na našem tržištu, ali koji je i krajnje nepouzdan pa restorani vrlo često ostaju bez već najavljenih vina iz njegova portfolija.
Marija Mendeka upoznao sam prije 10-ak godina, na jednoj dražbi starih baranjskih vina koju je u Guštima bio organizirao moj prijatelj Vlado Borošić.
Od tada smo se relativno često družili. Uvjerio sam se u Mendekovo uistinu enciklopedijsko znanje o bordoškim i burgundskim vinima (tu mu je u Zagrebu superioran jedino Nino Dusper), kao i u njegovu sposobnost da dođe do buteljki velikih svjetskih vinara, koji proizvode vrlo male količine. Znao sam, definitivno, da Mendek ima vrlo, vrlo dobar ukus i da neće proizvoditi mediokritetska vina.
Usprkos dvojbama koje je izazvala, prva je Selekcija opravdala moja očekivanja, iako boce koje sam kušao u zadnja tri mjeseca pate od očiglednog viška brettanomycsa (bakterije koja naglašava vonj mokre zemlje, takozvani miris štale u crnim vinima i ručno proizvedenim pivima), baš kao i dobar broj Stagnuma.
Drugu Selekciju, iz berbe 2004., kušao sam još dok je dozrijevala u baricima iz Troncaisa i Neversa, negdje potkraj rujna 2005. godine.
Budući da nije uspio prodati svu Selekciju iz 2003. (a riječ je o 20-ak tisuća skupih boca), Mendek je odlučio dulje odležavati 2004. Kada je krajem proljeća ove godine organizirao kušanje 2003. i 2004. u zagrebačkoj vinoteci Panteon hrvatskih vina, navodno nitko od nazočnih nije bio osobito impresioniran 2004.… To je posve pogrešno. Mendekova Selekcija iz 2004. jedan je od tri ili četiri najbolja plavca koji se trenutačno mogu kupiti u Hrvatskoj.
Na nosu je zadimljena, tamna, čokoladno-šljivasta, s malim elementima kupina i slatkoće pečenih trešanja. Na okusu je bogata, duboka, voćno slatka, s jako dugim aftertasteom, i finim, zrelim tanininima.
Selekcija iz 2004. definitivno je uravnoteženija i elegantnija od Selekcije iz 2003. Jedini neskladni element jest alkohol, kojeg nema osobito puno, ali čija se vrućina osjeti duboko u grlu. Vidjet ćemo hoće li taj osjećaj suvišne vrućine nestati za dvije ili tri godine.
Selekcija iz 2004. odlično je vino, koje pokazuje da mali plavac sasvim dobro funkcionira i kada je posve moderno vinificiran. Mendek zaslužuje čestitke što uspijeva proizvesti 20-ak tisuća buteljki tako kvalitetnog vina, dakle dvostruko više od Stagnuma ili od Kiridžijina Dingača, te nešto više od Grgićeva plavca.
Davor Butković
Marija Mendeka upoznao sam prije 10-ak godina, na jednoj dražbi starih baranjskih vina koju je u Guštima bio organizirao moj prijatelj Vlado Borošić.
Od tada smo se relativno često družili. Uvjerio sam se u Mendekovo uistinu enciklopedijsko znanje o bordoškim i burgundskim vinima (tu mu je u Zagrebu superioran jedino Nino Dusper), kao i u njegovu sposobnost da dođe do buteljki velikih svjetskih vinara, koji proizvode vrlo male količine. Znao sam, definitivno, da Mendek ima vrlo, vrlo dobar ukus i da neće proizvoditi mediokritetska vina.
Usprkos dvojbama koje je izazvala, prva je Selekcija opravdala moja očekivanja, iako boce koje sam kušao u zadnja tri mjeseca pate od očiglednog viška brettanomycsa (bakterije koja naglašava vonj mokre zemlje, takozvani miris štale u crnim vinima i ručno proizvedenim pivima), baš kao i dobar broj Stagnuma.
Drugu Selekciju, iz berbe 2004., kušao sam još dok je dozrijevala u baricima iz Troncaisa i Neversa, negdje potkraj rujna 2005. godine.
Budući da nije uspio prodati svu Selekciju iz 2003. (a riječ je o 20-ak tisuća skupih boca), Mendek je odlučio dulje odležavati 2004. Kada je krajem proljeća ove godine organizirao kušanje 2003. i 2004. u zagrebačkoj vinoteci Panteon hrvatskih vina, navodno nitko od nazočnih nije bio osobito impresioniran 2004.… To je posve pogrešno. Mendekova Selekcija iz 2004. jedan je od tri ili četiri najbolja plavca koji se trenutačno mogu kupiti u Hrvatskoj.
Na nosu je zadimljena, tamna, čokoladno-šljivasta, s malim elementima kupina i slatkoće pečenih trešanja. Na okusu je bogata, duboka, voćno slatka, s jako dugim aftertasteom, i finim, zrelim tanininima.
Selekcija iz 2004. definitivno je uravnoteženija i elegantnija od Selekcije iz 2003. Jedini neskladni element jest alkohol, kojeg nema osobito puno, ali čija se vrućina osjeti duboko u grlu. Vidjet ćemo hoće li taj osjećaj suvišne vrućine nestati za dvije ili tri godine.
Selekcija iz 2004. odlično je vino, koje pokazuje da mali plavac sasvim dobro funkcionira i kada je posve moderno vinificiran. Mendek zaslužuje čestitke što uspijeva proizvesti 20-ak tisuća buteljki tako kvalitetnog vina, dakle dvostruko više od Stagnuma ili od Kiridžijina Dingača, te nešto više od Grgićeva plavca.
|
Osobna iskaznica
Vin o: Selekcija 2004. Grožđe: Mali plavac s Dingača, Postupa i iz Ponikava Proizvođač: Mario Mendek Alkohol: 14 % Gastronomska preporuka: Ovo je jedan od plavaca koji se ponašaju poput kalifornijskih caberneta: znači da žudi za steakovima i janjetinom. Fino se slaže i uz vrhunski paški sir, poput sireva obitelji Gligora Cijena: od 240 do 280 kuna Ocjena: 8,5/10 |
Davor Butković
Broj preporuka: 0
ZA FRANKFURTER ALLGEMEINE
Novi srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić: Vukovar je bio srpski grad i Hrvati se nemaju zašto vraćati u njega
JOŠ JEDAN SKANDAL U ORUŽANIM SNAGAMA
Dobili rješenje za invalidninu pa ostali u vojsci još 12 godina uz astronomske dodatke na plaću!
NAKON ŠTO JE UBIO POLITIČARA NAZVAO PRIJATELJA
