Kako napraviti kuću u kojoj se doista uživa i lijepo živi? Vikendicu u koju će se s mnogo radosti i veselja svakog slobodnog vikenda ići... Kuću koja nije za pokazivanje i nadmetanje, koja iza sebe nema duboku filozofsku priču i nekakav strašno važan koncept, nego jednu jedinu želju - da se svi ukućani u njoj osjećaju dobro. To je misao s kojom je arhitektica Jadranka Kruljac Polak za sebe i svoju obitelj napravila kuću za odmor u Ravnoj Gori.

Jednostavna, mala drvena kuća svojim se izgledom ni po čemu ne izdvaja iz prekrasne prirode Gorskog kotara, a zapravo ni iz tradicijske arhitekture toga kraja. Štoviše, kuća se neodoljivo uklapa u prekrasan prirodni ambijent i obiteljsko imanje, no jednako tako vještim skrivenim elementima poručuje da nije riječ o posve običnoj kući, nego o pomno smišljenoj kući u kojoj su neke stvari malo “preokrenute” te koju je za sebe, i to s nevelikim budžetom, radila poznata arhitektica.

- Godinama je u meni rasla želja da suprug Nikola i ja napravimo vikendicu, u prirodi, u koju ćemo bježati iz Zagreba. Svaki put kad smo autom prolazili Gorskim kotarom, otvarala sam prozore i htjela se nadisati toga predivnog, svježeg zraka. Valjda je to zbog mojih korijena jer smo sestra i ja školske praznike provodile kod rodbine u Mrkoplju. Sjećam se kako smo s lončićima hodale po bakinu imanju, brale šumske jagode i ostalo bobičasto voće te neizmjerno uživale u tom biljnom i životinjskom svijetu. Htjela sam da i naše dijete ima takvo djetinjstvo te da ne odrasta isključivo na zagrebačkom asfaltu. U jednom trenutku prijatelj Igor Kođoman pronašao je prekrasnu i povoljnu parcelu u Ravnoj Gori te potaknuo sestru i mene da je kupimo, podijelimo na tri dijela i sagradimo vikendice - ispričala je Jadranka Kruljac Polak kojoj su prvi susjedi u Ravnoj Gori njeni prijatelji, obitelj Kođoman, i sestra Marina Mamić, supruga poznatoga Zdravka Mamića.

- Svi smo napravili vikendice iz snova, koje posve odgovaraju našim željama i broju ljudi koji će ih koristiti. Naša je vikendica mala i ima ukupno 120 četvornih metara. Važno mi je bilo da ima veliki dnevni boravak s povezanom kuhinjom i blagovaonicom. Također mi je bilo važno da je stol velik kako bi cijelo naše društvance moglo neometano jesti i uživati, te da je kuhinja velika i prostrana pa da se u njoj uvijek nešto dobro kuha. Ionako svi dobri tulumi uvijek završe u kuhinji, zar ne? Općenito, navikli smo živjeti u prostoru gdje se svi vidimo, čujemo, dovikujemo, smijemo... Ne volim zidove i zabačene kutke stana i ne vidim što ima loše u tome da se u cijeloj kući osjeti što smo kuhali za ručak - istaknula je Jadranka Kruljac Polak, supruga također uspješnog arhitekta Nikole Polaka.

Dodala je kako uopće nije bilo rasprave tko će projektirati njihovu vikendicu, s obzirom na to da su oboje arhitekti, nego je suprug džentlmenski sav posao i odabir prepustio njoj.

- Ni u jednom trenutku nije se postavilo pitanje tko će nam projektirati vikendicu. Suprug je bio u nekom drugom poslu, a budući da sam ja radila i preostale dvije vikendice na imanju, podrazumijevalo se da ću napraviti i našu. Odmah sam znala da ne želim ništa pretenciozno i veliko, nego kuću za odmor koja je dovoljna za našu obitelj, ali da u njoj može prespavati i netko od naših prijatelja - istaknula je Jadranka Kruljac Polak.

U prizemlju vikendica ima veliki dnevni boravak, kuhinju, blagovaonicu, spavaću sobu i kupaonicu, a na galeriji se nalaze dvije manje spavaće sobe i radni prostor s crtaćim stolom i kompjuterom, kao jedinim doticajem sa stvarnošću.

U podrumu je spremište u koje se ulazi kroz drvena vratašca spuštena u podu, baš kao i u tradicionalnim goranskim kućama, a od tradicionalnih elemenata tu su drvena fasada i limeni krov. Iznimka je to što je drvo sibirski ariš, a ne bukva ili smreka te krov koji je aluminijski, a ne od pocinčanog lima kao što je uobičajeno u tom kraju.

- Jedina iznimka od tradicijske gradnje jest velika staklena stijena u dnevnom boravku koja omogućava predivan pogled. Ona je svjesni odmak od tradicije isključivo zato što smo mi, gradska djeca, u Gorski kotar došli zbog te predivne prirode, zelenila i šume pa želimo uživati u tom čarobnom pogledu koliko god možemo. Stoga i ne čudi što nam je svima omiljeno mjesto u kući krajnji rub sofe s kojega imamo najljepši pogled na prirodu - otkrila je Jadranka Polak te kroz smijeh dodala kako svaki put u Ravnoj Gori ipak najviše vremena provode oko kuće i u šumi, pa joj se katkad čini da je uopće nisu trebali niti graditi.

No, i spomenuta sofa ima zanimljivu priču. Naime, ona je omiljeni komad namještaja u obitelji Polak i uvijek je rasklopljena tako da na njenoj povšini 210 x 160 svi ukućani u ležećem položaju mogu gledati televiziju. Ta sofa nije brendirana ni s potpisom, nego kupljena u Ikei, trgovini koju Jadranka Polak jednostavno obožava.

- Obožavam Ikeu, a Bauhaus mi je omiljeni dućan. Kada su žene u ‘bedu’, obično odu kupovati cipelice i torbice, a ja odem u Bauhaus. Uzmem svaki čekić, pilu ili posudicu u ruku i razmišljam gdje bih to mogla staviti, što bih od toga mogla napraviti da promijenim primarnu funkciju. To je odlična vježba za mozak. Primjerice, knauferski reflektor, koji stoji 110 kuna, moje je omiljeno rasvjetno tijelo koje dobro izgleda u svakom interijeru i eksterijeru, a omiljene su mi i jeftine gumene gipsarske posudice u koje sadim cvijeće. Gotovo ništa u kući nije skupo i dizajnersko jer zaista ne patim od brendova. Na terasi su obične rasklopive i vrlo jeftine stolice za ribiče, također iz Bauhausa - rekla je poznata arhitektica.

Od dizajnerskih predmeta, svoje mjesto u Ravnoj Gori ipak su dobili Flosova lampa, jedan Vitrin stolac i ćilimi koji su dugo stajali zapakirani nakon njihova preseljenja iz Beča.

Kućica u koju cijela obitelj vrlo rado odlazi i uživa tijekom cijele godine udaljena je manje od jedan sat od Zagreba te 40 minuta od mora, što je idealno za svako godišnje doba i svako doba dana.