Mora biti zdrava, svježa i dobro razvijena. Mora, naravno, biti i čista. Bez stranog mirisa i vidljivih ozljeda. A mora - kako da to kažemo, a da ne pomislite što drugo - biti podatna i za rukovanje, te sposobna podnijeti dugotrajniji prijevoz.
Ona naprosto mora biti savršena. Sočna. Da ti sline procure i prije nego je zagrizeš. Ona je paprika i, ako je suditi prema Pravilniku o kakvoći paprike, znatno je traženija roba od rajčice. Pravilnik o kakvoći rajčice ne predviđa, naime, da rajčice moraju biti dobro razvijene. Ali je zato poželjno da budu zaobljene.
Što se paprika i rajčica tiče, Hrvatska već sutra može u Europu . Zakonodavac se pobrinuo da nam svi povrtni putovi do Bruxellesa budu poravnati. Bilo je grbavo, nerijetko i crvljivo, godinama je trajalo, no na koncu se isplatilo. Hrvatska paprika i hrvatska rajčica od prvoga će srpnja moći rame uz rame stupati s europskom konkurencijom. Baš kao i hrvatske jabuke, ili limuni, mandarine i marelice, i sve ostalo voće iz Pravilnika o kakvoći voća u kojemu je jedna od važnijih stavki da plodovi ne smiju imati znakove unutarnjeg smežuravanja.
Pravilnika o kakvoći čovjeka nema. Europska unija primit će nas ovakve kakve smo: smežurane, zgobane, umorne i kvarljive. No, za sve ostalo postoje strogi propisi. Sačuvaj Bože da, recimo, kupite bundu od krzna tuljana kojega Eskim svojom rukom nije oderao. Ili da bez dopusnice uberete stručak šparoga na državnoj zemlji. No, to su primjeri o kojima se već pisalo. Vrijedni primjeri, naravno, ali ima i onih, jednako zanimljivih, o kojima se manje zna. A svi dolaze iz resora ministra poljoprivrede koji, kako god se zvao, mora, eto, brinuti i o naizgled trivijalnim sitnicama. Pa, između ostalog, ozbiljno propisati i da jaje nije jaje ukoliko nema bistar, proziran i kompaktan bjelanjak. Dok se žumanjak, prilikom prosvjetljivanja, mora nalaziti u sredini i vidjeti kao sjena nejasnih obrisa.
Pravilnik o jajima posebno se brine o proizvodima A klase, pa ih tako, kao da je riječ o mudantama, selektira prema veličini. XL jaja su tako jaja teža od 73 grama, L (velika) smjestila su se između 63 i 73 grama, M (srednja) od 53 do 63 grama, a S (mala) jaja su lakša od 53 grama. Te bi oznake i na ambalaži trebale biti vidljive, a ukoliko nisu - vagajte sami.
Što je bilo prije, jaje ili kokoš, nije decidirano navedeno, no Pravilnik o minimalnim uvjetima za zaštitu kokoši nesilica - sorta je Gallus Gallus - ne ostavlja nikakve dvojbe da je za kvalitetno jaje prije svega potrebna zadovoljna i sita kokoš. Svaka koka, stoji u pravilniku, mora imati 10 centimetara prostora za hranjenje, te minimalno 2,5 centimetara prostora za piće, a na metru četvornom maksimalno se može stisnuti devet kokica.
Kokoši u kavezima, jer i takvih ima, spadaju pod posebnu skrb, pa im ćelija mora biti veća od 750 četvornih milimetara, a mora sadržavati i stelju za kljucanje i čeprkanje. Ljudski zatvorenici, za usporedbu, u kaznionicama pravo na stelju nemaju, ali im, prema Zakonu o izvršavanju kazne zatvora, u spavaonicama pripadaju četiri četvorna metra po osuđeniku.
U Pravilniku o testiranju uzgojno valjanih rasplodnih životinja doslovno se, kao da se radi o prototipu novog ferrarija, spominju test performance svakog pojedinoga grla, a zgodan je, recimo, i Pravilnik o kakvoći svinjskih polovica. Pravi hit je, međutim, Pravilnik o držanju pčela koji, između ostaloga, propisuje i da izletna strana košnice ne smije biti okrenuta prema aerodromu, što drugim riječima znači kako zrakoplovi i pčele moraju imati svaki svoju pistu. Vodilo se računa i o turistima, pa je zbog realne opasnosti da nam se uslijed uboda više nikad ne vrate određeno da pčelinjak mora biti udaljen najmanje 500 metara od turističkog objekta. Što je bilo prije, pčela ili stranac, izrijekom se nigdje ne spominje.
Posebnim člankom uređeno je što se radi s odbjeglim rojem, pa je tako određeno da vlasnik ima 24 sata da pohvata odbjegli roj, a ukoliko se to ne dogodi, ukoliko ih jadan ne uspije dovabiti natrag, onda i odmetnute pčele postaju slobodne. Tko prvi do njih, njegove su.
Vašem reporteru, ako dopustite, najdraži je Pravilnik o senzornom (organoleptičkom) ocjenjivanju mošta i vina. Lako za zakon prema kojemu je pri proizvodnji vina zabranjeno dodavati vodu i šećer - kad bi ga se slijepo pridržavali pola Dalmatinske zagore bi trebalo zatvoriti - ali pravo otkriće je članak koji brižno pazi da se licencirani degustatori tijekom obavljanja svog posla redom ne ponapijaju. U jednom danu ocjenjivači tako smiju kušati najviše 50 uzoraka, a zapovijeđena je i obavezna stanka za odmor. Čudno je, međutim, što veličina bićerina nije propisana, pa se 50 uzoraka i ne čini baš malim cugom za jedan dan. Uzgred rečeno, nije propisan ni liječnik za jetru kojemu se ocjenjivači po umirovljenju mogu javiti, ali jest obveza da se certifikat o procjeni znanja i sposobnosti za degustatora dobije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, te da su kušači svake tri godine dužni polagati test iz provjere znanja. A kad napune 65 ljeta, onda svake dvije godine.
Ocjenjivanje vina obavlja se, pak, u dobro osvijetljenoj, prozračnoj prostoriji, bez buke i mirisa, a temperatura mora biti između 18 i 24 Celzijeva stupnja, dok se vlaga mora kretati od 60 do 70 posto.
Sve u svemu, lakšim se čini uzgajati činčile - niste, vjerujem, zaboravili te nekoć i u Dalmaciji popularne beštijice što im dlaka otpadne čim malo jače zalupiš vratima - nego po vazdan piti vino.
Za sam kraj ostavili smo jednu lovačku priču. Riječ je o lisicama. I o Naputku o načinu provođenja naredbe o provedbi oralne vakcinacije lisica. A taj naputak propisuje kako u svrhu kontrole provedbe i utvrđivanja učinkovitosti oralne vakcinacije na površini od 100 četvornih kilometara valja, citiramo, odstrijeliti osam lisica. Uzorkom se, nastavljamo citat, smatra cijela lešina lisice, a kako bi se provele odgovarajuće laboratorijske pretrage, potrebno je, citat još uvijek traje, odstrijeliti naizgled zdrave jedinke starije od godinu dana. Lovcu po ustrijeljenoj lisici pripada 120 kuna. Ali samo ako je zdrava i dobro razvijena.