Traktori su ponovno izašli na prometnice. Seljaci iz Požeštine traže povratak na dosadašnju politiku poticaja, koju Hrvatska financijski više ne može podnijeti. Nadležni ministar Čobanković prošlog je tjedna objavio da se poticaji moraju smanjiti za 40 posto. Svoju financijski tešku situaciju demonstranti na metalnim grdosijama akcentirali su i transparentom “Vlasnik traktora Hypo banka”. Ali tjednik Lider nedavno je podsjetio da je četrdeset posto vrijednosti traktora koje seljaci, među ostalim, koriste i za prosvjede plaćeno iz državnog proračuna. I još jedan podatak: Hrvatska je zemlja s najvećim brojem traktora po poljoprivredniku u Europi.
HDZ-ova politika prema selu, skovana u zajedništvu s HSS-om, doživjela je potpuni fijasko. Hrvatska je u deset godina, od 2000. do danas, u poljoprivredu uložila više od 34 milijarde kuna, a kao da ih je bacila u bunar. Poljoprivredni se poticaji svake godine povećavaju, svaki poljoprivrednik iz državne je blagajne godišnje financiran prosječno s četrdesetak tisuća kuna, ali svejedno, proizvodnja se stalno smanjuje, a uvoz hrane raste. Premda su poticaji na razini europskih, u nekim segmentima i veći, hrvatska je pšenica najskuplja u Europi, mlijeko također. Za sat rada s uzgojem pšenice, izračunali su stručnjaci, seljak zaradi oko 140 kuna, što je za mnoge u Hrvatskoj san snova. Satnica vrhunskog liječnika u zagrebačkim bolnicama jedva da je pedesetak kuna.
Sredstva, dakle, nisu bila problem, problem je u politici. Pompozno najavljivan HSS-ov program velikog povratka selu nije dao nikakvog rezultata. Ali je mnogo koštao. Politikom poticaja za jednu kravicu i jednu gredicu država nije stimulirala poljoprivrednu proizvodnju, nego je osiguravala svojevrsnu socijalnu pomoć seljacima.
Naime, najveći dio, čak tri četvrtine poticaja ide onima koji proizvode hranu za vlastite potrebe, a ne pojavljuju se na tržištu. Poticaji, dakle, nisu unaprijedili hrvatsku poljoprivredu. Znalci tvrde da nema nikakve logike u poticanju uzgoja jedne krave. Nema smisla posebno pomagati one koji od zemlje ne žive. Povrh svega postoji i problem izostanka bilo kakve ozbiljne kontrole. Poznato je da neki beru poticaje, a njivu ni zasijali nisu.
Poticaji funkcioniraju samo u jednom smislu - kao moneta za kupovanje glasova seljaka. Hrvatska seljačka stranka nastupa kao njihov sponzor. Njen šef lani je tvrdio da će prvi na traktor u bitku za očuvanje poticaja. Sada kad ih država mora rezati, prefrigani Friščić još nije odlučio kako da se postavi.
Trenutno mu je glavna okupacija zadržavanje utjecaja, svoga i stranačkog, u Podravki. Zainteresiranog vlasnika Atlantic grupe podrugljivo javno pita “otkud mu penezi” za kupovinu koprivničke firme.
Za Friščića je barem jasno otkud mu penezi. Iako nije među vlasnicima Podravke, političkom pozicijom polaže pravo da o njenoj sudbini odlučuje kao da je gazda. Za njegovo korumpiranje seljaka uglavnom neproduktivnim poticajima pare dolaze iz državne blagajne.
Isto se ponaša i HDZ prema svojim klijentelističkim skupinama. Državni im proračun služi da sredstvima svih poreznih obveznika kupuju glasove za svoje stranke.
