Na vladine investicijske projekte namijenjene spasu hrvatskog gospodarstva u vrijednosti 15 milijardi kuna, dvoje domaćih stručnjaka, Đuro Njavro - dekan Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta, te Mato Crkvenac - profesor na zagrebačkome Ekonomskom fakultetu, gledaju s različitih stajališta.
ZA PLAN - Đuro Njavro: Radovi su prva prava mjera protiv recesije
Ideja da se infrastrukturnim radovima potakne izlazak iz krize je dobra i njoj pribjegavaju i druge zemlje. Riječ je zapravo o pravoj antirecesijskoj mjeri, jer su mjere koje je dosad Vlada poduzimala, poput rezanja potrošnje i povećanja poreza, zapravo bile prorecesijske, premda su za Hrvatsku bile nužne. To je, dakle, klasična antirecesijska mjera.
Hrvatska, na žalost, nije u poziciji Njemačke i Francuske da, primjerice, subvencionira kupnju automobila i time potakne potražnju za vozilima. Mi ne proizvodimo automobile i takva mjera samo bi išla u korist stranih gospodarstva. Stoga se mi moramo okrenuti mjerama za koje imamo preduvjete, pri čemu su prometni položaj zemlje i obala svakako naši aduti. Ipak, bilo bi bolje da se ne ide u nova zaduženja, jer smo ionako prezaduženi.
Trebali bismo razmisliti o drugim modelima financiranja infrastrukturnih projekata, kao što su zajednička ulaganja, koncesije i javno-privatno partnerstvo, ali i novac iz EU fonodva, koji bi se sigurno našao za projekte poput gradnje autoceste prema Dubrovniku i dalje prema Crnoj Gori, Albaniji i Grčkoj. Investicije kod nas mogu biti i dio antirecesijskih mjera drugih zemalja, poput Njemačke, jer će gradnja zaposliti i njihove tvrtke.
PROTIV PLANA - Mato Crkvenac: Sada nam više treba ulaganje u željeznicu
Ako najavljenih 15 milijardi kuna za infrastrukturne projekte država namjerava namaknuti novim zaduženjima, onda bi u najmanju ruku morala znati kakvi će biti učinci toga ne samo na rast ionako visokoga vanjskoga duga zemlje nego i na gospodarski razvoj i zaposlenost. Nisam siguran da je nastavak gradnje autocesta dobar potez. Doduše, nema sumnje da je Hrvatskoj potrebna autocesta do Dubrovnika, ali drugi programi ipak bi nam u ovom trenutku bili potrebniji.
Hrvatska bi sada trebala više ulagati u projekte koji će dovesti do promjene gospodarske strukture, pa tako i osigurati da javna poduzeća kvalitetnije i isplativije ulažu. U ovom su nam trenutku potrebnija ulaganja u željezničku infrastrukturu i energetiku te u visoku tehnologiju nego u gradnju cesta, za koju i inače treba dugo čekati da postanu isplative.
I druge su zemlje u ovoj krizi pribjegavale gradnji infrastrukture, no ne u mjeri da bi se to moglo nazvati New Dealom. Stoga ni ovo što Vlada sada nudi nije New Deal, pogotovo ako su ti projekti već prisutni u poslovnim planovima javnih poduzeća i dijelom u proračunu. Oni sigurno neće riješiti probleme Hrvatske.
