Kako izgleda atelje jednog slikara? Hrpa kantica s raznim bojama kojih ima više uokolo nego u samim kanticama, zaprljani kistovi i palete svih mogućih veličina, brojne dovršene i nedovršene slike koje zauzimaju svaki centimetar prostora, a nalaze se zaista posvuda - na podu, na zidu, na stolcu, ispod stolca, na stolu, ispod stola, u ormaru, na ormaru... Ukratko, kaotično? Možda, ali ne i kada je riječ o ateljeu poznatog hrvatskog slikara Duška Šibla u čiji nas je “radni raj” pozvao naš kolumnist Jura Gašparac.
Prostor od nekih 30-ak kvadrata za tog svestranog umjetnika čiji se život odvija na relaciji Zagreb - London - Dubrovnik, osim što sadrži dio u kojem nastaju originalne i cijenjene slike koje su krasile brojne izložbe diljem domovine i Europe, sastoji se i od dnevnog boravka i kuhinje.
Knjige su ljubav
Odmah nakon ulaska u atelje jasno je vidljivo kako je njegov vlasnik veliki estet koji uživa u lijepim i finim stvarima te voli svakodnevno biti njima okružen. Elegantna bijela sofa prekivena jastučićima koja se odlično slaže s jednako bijelim tepihom i bijelim ružama u staklenoj vazi, atraktivna crna fotelja iz razdoblja neobaroka presvučena kožom (koju je vlasnik dobio na dar od majke) te ormarić s bocama raznog pića odaje kako taj prostor nema samo “radnu” namjenu, već služi i kao mjesto okupljanja i druženja s prijateljima.
Naravno, kako prijatelji ne bi ostali gladni, tu je i mala kuhinja sa svim potrebnim elementima za “spremiti nešto ukusno na brzinu”.
Budući da je Duško Šibl diplomirao i komparativnu književnost te povijest umjetnosti (to su, osim slikarstva, njegove dvije najveće ljubavi, otkriva), u ateljeu je svoje mjesto pronašla i mini biblioteka s knjigama te razni istočnjački detalji poput glave Bude, figurice egipatskog božanstva ili, pak, slona za sreću.
Naslagane stolice
Atelje zagrebačkog umjetnika savršen je primjer kako relativno mali ambijent učiniti funkcionalnim te kako “u potpunosti iskoristiti svaki centimetar”. Budući da atelje nema previše kvadrata, ali je visok, Duško je odlučio iskoristiti tu prednost te je, primjerice, prostor iznad kuhinje pretvorio u svojevrsno spremište u koje je naslagao brojne svoje radove, nacrte i skice. Još jedan trik kojim se poslužio kako bi prostor učinio što većim jest to da je naslagao stolice jednu na drugu te one tako stoje, a onda ih se prema potrebi uzima, ovisno koliko ljudi dođe u posjet.
Prostor ima i izlaz na balkon koji je, priznaje Šibl, njegovo omiljeno mjesto kada ga svlada umor ili kada izgubi koncentraciju.
- Tada izađem na balkon s kojeg puca prekrasan pogled na Gornji grad i sve to nestane u trenutku. Preporodim se - kaže slikar.
Pirellijev kalendar
Najveću pozornost u ateljeu slučajnom gostu, pak, privlači glasoviti Pirellijev kalendar za 1986. godinu u koji su uvrštena dva Šiblova rada te zid na kojem je taj slobodni umjetnik (više bi se nazvao discipliniranim boemom, kaže sa smiješkom) duž cijele površine nacrtao sliku koja svako malo mijenja boju i oblik, ovisno o raspoloženju, situaciji... Nešto poput portreta trenutka.
