ZAGREB - Ta srijeda, 28. srpnja 2010., zlatnim će slovima ostati upisana u povijesti hrvatske atletike. Hrabra, vatrena i srčana Sandra Perković u zadnjoj je seriji na Europskom prvenstvu u Barceloni bacila disk do 64,67 metara. Tim zlatnim hicem prestigla je gotovo duplo stariju Rumunjku Nicoletu Grasu. Hrvatska je dobila prvu europsku prvakinju u atletici. Bravo, Sandra, bravo, Beba! Svijet je upoznao novu europsku atletsku zvijezdu.
Ovu dramatičnu završnicu borbe za europsko zlato gledatelji Drugog programa HTV-a imali su čast i prigodu gledati u desnom donjem kutu svojih televizora. U lijevom kutu, na vrhu ekrana, igrao se prvi dvoboj 3. pretkola Lige pravaka. U moldavskom gradu Tiraspolu Šerif je ugostio zagrebački Dinamo. Snage su tek počela odmjeravati dva kluba, jedan poznat po lokalnom mafijašu, a drugi po lokalnom šerifu i istrazi Uefe zbog namještanja utakmica. Dva događaja u isto vrijeme, jedan 1400 kilometara istočno, a drugi gotovo jednako toliko zapadno od Zagreba.
U 19.26 po našem vremenu, kada je Sandra bacila svoj zlatni hitac, gledatelji su još uvijek pratili oba događaja. U lijevom gornjem kutu nije se događalo ama baš ništa zanimljivo. U obrani, na rubu svog šesnaesterca, čuvajući vodstvo, lijeno su se dodavali Barbarić i Badelj, dok je Sandrin disk letio prema zlatu. Tek nakon zadovoljnih uzvika komentatora Jure Ozmeca i Sandrina trenera Ivana Ivančića slika iz Barcelone zauzela je cijeli ekran.
Ali, tko bi to rekao, na cijelom ekranu gledali smo samo usporenu snimku, a ubrzo smo opet mogli uživati u dva paralelna prijenosa. Za koje je netko procijenio da su podjednako važni za pretplatnike.
Tek u kasnijim informativnim emisijama vidjeli smo taj radosni Sandrin trenutak, prvi krik kada je shvatila da je bacila dobro, potom druga dva kada je vidjela gdje je pao disk i četvrti kada je na semaforu vidjela svoju zlatnu daljinu. To su ti veličanstveni trenuci sporta koji obične ljude čine ponosnima zbog pobjede pod našom zastavom.
Zašto te trenutke nismo vidjeli uživo? Čini se da bi bilo lakše doznati odgovor na pitanje tko je u Barceloni kriv što se uz hrvatsku himnu na jarbolu vijorila naša unakažena zastava. Ili, tko zna, možda više ni pogrešna zastava nikome ne smeta.
