Green agenda bila je iznimno bitna komponenta predizborne platforme aktualnog američkog predsjednika, no od silnih je obećanja malo toga realizirano. Proklamirana briga za zaštitu okoliša i najavljena orijentacija na obnovljive izvore energije zasad se svode samo na pusta predizborna obećanja, jer ama baš ništa nije napravljeno po pitanju zakonske regulative u području energetske politike, dok Bijela kuća svu svoju pozornost posljednjih mjeseci usmjerava na reformu sustava zdravstvenog osiguranja. I zato je krah pregovora u Copenhagenu i pokušaj širenja Protokola iz Kyota, kako bi se definirala ograničenja emisije ugljičnog dioksida na dulji rok, donio vrlo konkretne implikacije, koje pak objašnjavaju zamjetno 'prljaviju' orijentaciju ulagača na Wall Street. Jer u slučaju potonjih, potencijal ostvarivanja profita na kratke staze ipak je jedan od najvažnijih kriterija pri odabiru investicija.
U proteklih nekoliko mjeseci, od Copenhagena naovamo, cijena prava na emisiju ugljičnog dioksida (tim se ugovorima trguje na European Climate Exchange) uporno pada, što smanjuje i operativne troškove najvećih zagađivača, među kojima značajno mjesto svakako zauzimaju i električne elektrane na ugljen. A to je pak bitna komponenta u rastućem trendu cijena ugljena, koje su samo tijekom ove godine, dijelom zahvaljujući i gospodarskom oporavku na globalnoj razini, namaknule dvoznamenkasti rast, učinivši dionice najvećih proizvođača (rudara) vrlo traženom robom.
Istodobno, odlučnost razvijenih da dovedu u red javne financije nameće potrebu značajnog smanjenja proračunskih izdataka, a među žrtvama su i obnovljivi izvori energije. Tako su, primjerice, Španjolska i Njemačka najavile značajno smanjenje subvencija za krajnje korisnike koji koriste solarne izvore energije, dodatno povećavajući razliku u izvedbi dvaju suprotstavljenih segmenata u sektoru energetike na tržištu kapitala. U odnosu na početak godine, Stowe Global Coal indeks, koji prati izvedbu 38 proizvođača ugljena, ostvario je rast vrijednosti od oko 7%, dok je Bloomberg Global Leaders Solar indeks u promatranom razdoblju zabilježio pad vrijednosti od čak 17%. Od travnja prošle godine potonji se praktički nije ni pomaknuo, dok je vrijednost Global Coal indeksa u istom razdoblju porastao sa 2.000 na 5.000 bodova.
Tome je dobrim dijelom kumovala i prava poplava jeftinih proizvoda iz Kine, koji su značajnoj mjeri narušili profitabilnost velikih proizvođača opreme i komponenti na području solarne energije. No ključan je, čini se, izostanak političke volje, koji se jednako manifestira u SAD, baš kao i u Europi, izostankom odgovarajućih subvencija kojima bi se stimulirama veća upotrebna obnovljivih izvora energije. I zato se 'zelena orijentacija' uglednih imena u svijetu financija, kao što su T. Boone Pickens ili Warren Buffet, većini ulagača u ovom trenutku doima odveć rizičnom. Uostalom, to najbolje pokazuje činjenica da je dionicama Peabody Energy, najvećeg svjetskog proizvođača ugljena, čak 80% analitičara dodijelilo ocjenu BUY, dok First Solar uživa takvu potporu manje od polovice analitičara koji su publicirali svoje preporuke.
I tek oni rijetki pritom uvažavaju procjene kako će samo tijekom ove godine investicije u obnovljive izvore energije na globalnoj razini dostići 200 milijardi dolara, jer ugljen neće tako skoro dobiti adekvatnu zamjenu. Prema procjenama Međunarodne agencije za energetiku (IEA), do 2030. godine udio ugljena u proizvodnji električne energije trebao bi porasti sa aktualnih 41% na 44%, što ga čini nedodirljivim i za konvencionalne izvore energije, a kamoli one obnovljive. Logika koju slijede proizvođači električne energije lako je shvatljiva, a najbolje ju je sažeo Michael Morris, predsjednik Uprave American Electric Power (najvećeg američkog potrošača ugljena): trošak proizvodnje jednog kilovat-sata električne energije iz ugljena je trenutno 2,7 centi, a iz solarnih panela 20 do 25 centi. A u tim je relacijama investitorima doista teško opravdati optimizam kada je u pitanju solarna energija.
