Mundijalski intervju s Igorom Tudorom započeo sam temom o sličicama nogometaša. Vjerojatno je promislio da sam prolupao i da će ovo biti priča za Modru lastu, ali priznao mi je da su Paninijeve sličice i njemu prva asocijacija na Svjetsko nogometno prvenstvo.
- Svi smo kao djeca skupljali te sličice, one su nam bile možda i važnije od samog Mundijala koji smo gledali na televiziji. Sjećam se nekih fragmenata SP-a u Meksiku 1986. Tada sam imao osam godina. Pamtim ga najviše zbog Maradone, koji je bio moj dječački idol. Ali, moje prvo ‘pravo’ prvenstvo bila je Italija ‘90. - prisjetio se Tudor.
Oproštaj u Njemačkoj
Italija će kasnije obilježiti Tudorovu karijeru jer je tamo proveo gotovo čitavo desetljeće igrajući za Juventus.
- Dok sam kao dijete gledao utakmice SP-a na televiziji, nisam mogao ni sanjati da bih jednog dana mogao zaigrati na takvom nivou. Zapravo, nisam ni mislio da ću biti nogometaš - dodaje Tudor, koji je sa 20 godina bio član vatrenih koji su u Francuskoj osvojili broncu.
Nije bio samo gledatelj i podrška s klupe. Ćiro Blažević dao mu je po nekoliko minuta na utakmicama protiv Japana, Rumunjske i Nizozemske.
- To mi je bio velik doživljaj te važno nogometno i životno iskustvo. Ta priča iz Francuske nešto je najljepše što sam doživio u karijeri.
Četiri godine kasnije doživjeli ste i najveće razočaranje?
- Zbog ozljede sam propustio SP 2002. u Japanu i Južnoj Koreji. To mi je bilo najteže jer sam bio u naponu snage. U Juventusu sam igrao najbolji nogomet u karijeri. Imao sam problem sa zglobom, puno sam pauzirao tog proljeća. Potkraj sezone odlučio sam uzeti lijek i vidjeti koliko mogu izdržati. Izdržao sam jednu utakmicu, a druge dvije sam igrao sa strašnim bolovima. Bilo je jasno da moram na operaciju.
Utakmice SP-a 2006. u Njemačkoj, pak, bile su zapravo posljednje koje ste odigrali u karijeri?!
- Dogodilo se da su te utakmice u Njemačkoj bilo zadnje koje sam odigrao. Brazil pa Japan i onda onaj nesretni remi s Australijom (2-2). To je bio moj oproštaj od reprezentacije Hrvatske. Završio sam u 28. godini. Ako je tako trebalo biti, onda barem mogu reći da sam završio karijeru na vrhuncu, na Mundijalu.
Povezali ste tri generacije hrvatske reprezentacije; od vatrenih, preko generacije Nike Kovača i Dade Prše, do Srne, Modrića i drugih... Mogu li se ti naraštaji uopće uspoređivati?
- Rekao bih da se ipak osjećam članom dviju generacija jer su u ovu aktualnu Modrić, Ćorluka, Rakitić, Mandžukić i društvo došli malo kasnije, kad sam ja već bio pri kraju. Sve je moguće uspoređivati, ali bez demagogije i podilaženja, rekao bih da je ta generacija iz ‘98. neponovljiva. Ne samo zbog trećeg mjesta na svijetu nego i zbog akumulirane individualne kvalitete koju je ta momčad imala. Boban, Šuker, Prosinečki i svi ostali zaista su u tom trenutku bili kvaliteta najvećih klubova u Europi. Uz sav respekt prema današnjoj generaciji, za mene je ta ekipa iz ‘98. bila jača, u svakom slučaju neponovljiva. Ova momčad Hrvatske je odlična, ali vatreni su bili bolji.
Otvaranje će biti najlakše
U Berlinu, na SP-u 2006. godine, Hrvatska je igrala protiv Brazila. ‘Repriza’ će biti u Sao Paulu za nekoliko dana.
- U takvim utakmicama sve je moguće. Kad igraš protiv Brazila, osjećaš respekt, možda i veći nego što bi to trebao s obzirom na odnos kvalitete na terenu. Brazil nas tada, u Berlinu, nije razbio. Odigrali smo solidnu utakmicu. Oni su bili malo bolji i taman za taj gol su nas pobijedili. Kad igraš na SP-u, razlike se smanje u odnosu na klupski nogomet. Mislim da je Brazil tada imao jaču reprezentaciju nego što je ima danas.
Kako pripremiti igrače za tu utakmicu?
- To bi nam trebala biti najlakša utakmica, iako to zvuči čudno kad znaš da se igra protiv Brazila na otvaranju Mundijala i da će cijeli svijet to gledati. Ali, nitko od Hrvatske ne očekuje da dobije tu utakmicu. Što god napravimo, bit će dobro. Stoga mi na taj način trebamo i pristupiti toj utakmici. Bilo bi ispravno i dobro da razmišljamo o tome kako dobiti dvije kasnije utakmice, s Kamerunom i Meksikom.
U najboljim godinama
Može li Hrvatska u drugi krug?
- To su uvijek dvije priče. S jedne strane, moramo biti sretni što smo u Brazilu, jer već je to sjajan rezultat. A opet kad se nađeš tamo, kad imaš momčad u kojoj su tako dobri igrači kao što su Modrić, Rakitić, Mandžukić, Perišić, Srna, Pletikosa i svi ostali, onda je logično da napraviš pritisak da prođeš dalje. Rekao bih da su naše šanse podjednake kao Meksiku i Kamerunu. Imamo igrače koji su u najboljim godinama, s odličnom sezonom iza sebe. Imamo iskustvo igranja na velikim natjecanjima i zbog svega toga možemo se nadati prolasku u drugi krug. To bi bio fantastičan rezultat.
Kakva će biti uloga izbornika Nike Kovača?
- Mogla bi biti presudna za naš rezultat. Ne volim kad se govori na način ‘Niki je ovo iskušenje života’ - jer to je samo nogomet. Niko je prošao sve kao igrač. Mlad je trener i pred njim je sjajna budućnost. Može napraviti puno da stvori atmosferu i da taktički postavi reprezetaciju na pravi način. Niko može biti prevaga da prođemo skupinu. Ja se tome nadam.